021 782 530

Petrova 10, 21000 Split

Utorak, 07 Srpanj 2015 08:49

Postoje li dokazi za Božje postojanje?

Napisao
Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

 odsjaj biblije

Profesor se obratio studentima jednim neobičnim zahtjevom. “Neka ustanu oni koji su kršćani”, zamolio je.
Ustalo je nekoliko studenata i sramežljivo razmjenjivalo poglede dok su se pitali zašto su izdvojeni. “Tko je od vas ikada vidio Boga?” pitao je profesor. Nastala je potpuna tišina.
“Je li itko od vas ikada čuo Boga da mu govori?” nastavio je. I dalje tišina. Ohrabren, postavio je posljednje pitanje: “Jeste li ikada namirisali Boga, okusili Boga ili dodirnuli Boga?” Studenti kršćani i dalje su stajali u tišini. “Znao sam”, samodopadno je izjavio. “Želim da zapamtite nešto. Na ovim predavanjima bavimo se znanošću. Ne vjerujemo u ništa što se ne može vidjeti, čuti, namirisati, okusiti ili dodirnuti. Koliko je meni poznato, Bog ne postoji. Sjednite. Ne želim slušati o vašem Bogu do kraja semestra.”
Studenti su odmah potiho sjeli na svoja mjesta. Osim jednoga. Kad je uočio da jedan student još stoji, profesor se namrštio i pitao: “A što tebe muči?”
“Prije nego što sjednem, zanima me mogu li vam postaviti pitanje”, odgovorio je student. “Gospodine, jeste li ikada vidjeli, čuli, omirisali, okusili ili dodirnuli svoj mozak?” “Naravno da nisam”, odgovorio je profesor. “Zašto pitaš?” “Jer na temelju pravila koje ste malo prije postavili, moram zaključiti da ga nemate!” odgovorio je student i mudro sjeo na svoje mjesto. (Ne pitajte me koju je ocjenu dobio iz tog predmeta na kraju semestra!)

Nerazuman čovjek

Istina je da svi mi vjerujemo u mnoge stvari koje nismo osobno vidjeli, čuli, omirisali, okusili ili dotakli. U ovom trenutku okružen si radijskim valovima za koje nikada ne bi znao da postoje kad bi se pouzdao samo u svojih pet prirodnih osjetila. Jesi li ikada vidio atom? A gravitaciju? A jesi li ikada zapravo vidio vjetar?
Svakodnevno ljude proglašavaju krivima za zločine na temelju inkriminirajućih dokaza, a da ih pritom nitko nije vidio kako čine zločin! Vjerujemo u povijesne događaje jer su nam drugi ljudi ispričali što se dogodilo, a ne zato jer smo sve sami vidjeli. Zapravo većinu onoga što vjerujemo
o povijesti, geografiji, znanosti – čak i o suvremenim događajima – vjerujemo na temelju nečijeg svjedočanstva, a ne na temelju osobnog promatranja.
Jednako tako kao što postoje dokazi za postojanje radijskih valova, gravitacije, vjetra i mozga onog profesora, trebamo se pitati postoje li dokazi za postojanje Boga. Vjerujem da postoje.

Odakle sve potječe?

Jesi li ikada upoznao urara? Većina nas nije. A ipak, znaš li da urari postoje? Naravno da znaš! Kako to? Kad pogledaš na svoje zapešće, vidiš sat i zaključuješ da taj čudesan mali uređaj nije nastao sam od sebe. Netko ga je morao napraviti. Osobu koja sastavlja satove nazivamo urarom.
Jednak način razmišljanja možeš primijeniti kad promatraš zgradu i znaš da postoje arhitekti, inženjeri i zidari. Kad pogledaš automobil, znaš da postoje proizvođači automobila. Pogledaj knjigu i zaključit ćeš da postoji njezin pisac. Nije važno jesi li ikada upoznao sve te ljude jer njihov proizvod dokazuje da postoje. Na jednak način kao što sat dokazuje postojanje urara, zgrada postojanje arhitekta i knjiga postojanje pisca, stvorenje dokazuje postojanje stvoritelja.
Ovdje nailazimo na jedan od najosnovnijih zakona znanosti: zakon uzroka i posljedica. Ali promatranje stvorenja govori nam više od toga da stvoritelj samo postoji. Govori nam ponešto o tom stvoritelju.
Na primjer, uzmi u obzir da prvotni uzrok beskrajnog svemira mora biti beskonačan. Prvotni uzrok neograničene energije mora biti svemoćan (svemoguć). Prvotni uzrok svekolike kompleksnosti mora biti sveznajuć. Isto tako, prvotni uzrok beskrajnog vremena mora biti vječan. Odjednom shvaćamo kakav stvoritelj mora biti: beskonačan, svemoćan, sveznajuć i vječan.
Ali stvorenje pokazuje i više od toga. Pokazuje da prvotni uzrok života mora biti živ (ne samo neka energija ili “viša sila”). Odjednom otkrivamo da nam stvorenje govori vrlo konkretne stvari o Stvoritelju i da značajno produbljuje naše poimanje Boga. Vidimo ne samo da Bog postoji, već i da je doista fantastičan!

Tko je stvorio Stvoritelja?

Nažalost, skeptiku ovo nije uvjerljivo. Obično pokušava zaobići ovaj problem postavljanjem sljedećeg pitanja: “Ako sve ima svog tvorca, tko je stvorio Boga?”
Odgovor je jednostavan: “Nitko nije stvorio Boga!” Bog je vječan i postoji sam od sebe. Kada tvrdimo da svaka posljedica ima svoj uzrok, mislimo na fizički svemir. Ali Bog je duh i on se nalazi izvan fizikalnog. Zato on nije podložan zakonima fizike.
Drugi mogu ustvrditi da je sve nastalo evolucijom i slučajnošću. Iako se ovdje ne želim upuštati u detalje rasprave o evoluciji i stvaranju, dovoljno je reći da većina ljudi koji vjeruju u evoluciju koje sam upoznao i dalje vjeruju da je Bog morao voditi taj proces.
Na kraju krajeva, promotri kolika je vjerojatnost spontanog nastanka života. Znanstvenici su smislili fantastične ilustracije.
Kozmičke proporcije Francis Crick, jedan od otkrivača strukture DNK, izračunao je da je vjerojatnost spontanog nastanka lanca od 200 aminokiselina jednaka 1:10260! Taj je broj veći od procijenjenog broja atoma u cijelom našem sunčevom sustavu!
Veliki astrofizičar Sir Fredrick Hoyle izračunao je da je vjerojatnost spontanog nastanka biološkog života jednaka vjerojatnosti da 1051 slijepih ljudi istovremeno složi Rubikovu kocku! Hoyle nadalje tvrdi da je spontani nastanak života manje vjerojatan od toga da tornado na otpadu sastavi zrakoplov Boeing 747!
Roger Penrose, čovjek koji je dao doprinos u razvoju teorije crnih rupa, procijenio je vjerojatnost nastanka uređenog svemira “Velikim praskom” na 1:10123. Ova je vjerojatnost slična vjerojatnosti pogađanja mete promjera jednog centimetra na drugom kraju svemira ili vjerojatnosti da motka skakača s motkom ostane stajati okomito stoljećima nakon skoka!
Zapravo oni koji su čisti naturalisti – oni koji vjeruju da evolucija objašnjava naše porijeklo bez bilo kakvog Božjeg uplitanja – i sami trebaju odgovoriti na nekoliko teških pitanja.
Na primjer, kako je anorganska materija postala živa? Imamo li ikakve stvarne dokaze da se to ikada dogodilo? Dok promatramo prirodu, opažamo da materija s vremenom teži neredu (povećanju entropije). Ako je svijet stvoren bez intervencije, kako je materija postigla tako visok stupanj organizacije sama od sebe? Nastaje li red iz kaosa s vremenom?
Postoje još brojna druga pitanja, ali ova dva ukazuju na to da je život u našem svemiru krajnje kompleksan i dobro osmišljen – predobro da bi nastao bez intervencije inteligentnog bića. To inteligentno biće nazivamo “Bogom”.
Kulturološki dokazi Jesi li uočio da je svaka kultura koja je ikada otkrivena vjerovala u neku vrstu vrhovnog duhovnog bića? Iako se različiti narodi ne slažu oko toga tko je to biće ili kakvo je to biće, nikada u povijesti nije postojala nijedna kultura koja nije priznavala postojanje nekakvog vrhovnog bića. Razumno je pitati se bi li cijelo čovječanstvo ikada vjerovalo u nešto što jednostavno ne postoji?
Možda je na mjestu navesti primjer kako ljudi jednostavno ne vjeruju u nevjerojatno. Dok sam odrastao, mi Amerikanci bojali smo se doista stvarne opasnosti od izbijanja nuklearnog rata. Čak smo u školi vježbali što učiniti u slučaju nuklearnog napada. Bojali smo se da će nas napasti Sovjetski Savez ili možda Kuba. Koliko mi je poznato, nikada se nitko nije pripremao za nuklearni napad Haitija na SAD. Zašto? Zato jer Haiti nema nuklearno oružje! Nisu nas mogli napasti nečime što nemaju.
Većina ljudi razmatrat će ono što je moguće, a ne ono što je nemoguće. Na sličan način, činjenica da je velika većina ljudi kroz povijest razmatrala postojanje Boga i života nakon smrti, dokazuje mi da su Bog i život nakon smrti stvarnost. Postojanje čuda još je jedan od dokaza za Božje postojanje.
Ne govorim o “čudu izlaska sunca” ili o “čudu rođenja”. Govorim o stvarnom čudu pri kojem je došlo do kršenja
prirodnih zakona i za koje nema znanstvenog objašnjenja – Božjoj osobnoj intervenciji u ljudsku povijest.
Možda nikada nisi vidio čudo, ali postoje mnogi ljudi koji se mogu zakleti da jesu. Naravno, po samoj svojoj definiciji, čuda su rijetka i suprotna prirodnim zakonima.
Ali Bog voli ljude i želi se uključiti u njihove živote njima na korist. Ako mu otvoriš svoj život i otvoriš svoje oči te gledaš pažljivije, možda ćeš i u svom životu pronaći čuda.

Kad već spominjemo ateiste…

Kao što smo vidjeli, u debati o postojanju Boga, dokazi su na strani onih koji vjeruju, a ne na strani onih koji niječu postojanje Boga. Zapravo ću ići tako daleko i ustvrditi da biti ateist znači zauzeti neracionalan i neobranjiv stav.Dopusti da objasnim.

Čovjek može zauzeti jedan od sljedeća tri stava o postojanju Boga:
1. teizam, koji tvrdi da Bog postoji
2. agnosticizam, koji tvrdi da nije moguće znati postoji li Bog ili ne
3. ateizam, koji tvrdi da Bog ne postoji.

Dopusti mi da pokažem kako treći stav (ateizam) zapravo nije racionalan. Zamislimo da sam skupini ljudi rekao da sam sakrio rijedak srebrnjak negdje u gradu i poslao ih tražiti ga. Kad se svi vrate nekoliko sati kasnije, neki će radosno ustvrditi da su pronašli srebrnjak. Oni predstavljaju teiste (prvi stav). Drugi ljudi tvrde da su zbunjeni, tvrdeći da su tražili, ali nisu mogli pronaći srebrnjak. Međutim, priznaju da je grad prilično velik i da je srebrnjak možda sakriven na nekom mjestu gdje ga nisu tražili. Zato ne mogu tvrditi postoji li sakriveni srebrnjak ili ne negdje u gradu. Ova skupina predstavlja agnostike (drugi stav). Treća skupina tvrdi da je tražila srebrnjak, ali s obzirom da ga nije našla, srebrnjak jednostavno ne postoji. Ovi ljudi predstavljaju ateiste (treći stav). Iako drugi ljudi tvrde da su vidjeli srebrnjak, “ateisti” zapravo odbacuju njihove tvrdnje i smatraju ih zavedenima ili zbunjenima. Kada ih drugi ljudi potiču da nastave tražiti, “ateisti” im kažu da je to gubitak vremena. Ako ih upitate jesu li pretražili svaki kutak grada, “ateisti” će reći da to nije potrebno – pretražili su dovoljno prostora da mogu reći da srebrnjak jednostavno ne postoji!

Pomućena logika

Možeš vidjeti kako u ovoj priči prve dvije skupine mogu intelektualno obraniti svoje stavove, za razliku od treće skupine. Pretpostavljam da je veliki ateist Isaac Asimov zato jednom priznao: “Godinama sam pokušavao biti ateist iz intelektualnih razloga. Na kraju sam spoznao da to nije moguće. Zato sam postao ateist čisto iz emotivnih razloga.” A kakvi su to “emotivni razlozi” za nijekanje nečega što nije mogao intelektualno zanijekati? Asimov nije rekao.
Možda je smatrao da se Bog prema njemu loše odnosio, da ga je iznevjerio ili da ga nije volio. Možda je znao da vjera u Boga znači i priznavanje određene moralne odgovornosti pred Bogom s kojom se nije želio suočiti. Tko zna. Važno je da ti ne dopustiš da te “emotivni razlozi” sprečavaju u priznavanju postojanja Boga.
A ako Bog postoji, možeš li zamisliti išta važnije od otkrivanja tko je on i kakav je predivan život predvidio za tebe? Ja ne mogu! Zato prijeđimo na drugo poglavlje u kojem ćemo pronaći odgovor na ovo jako važno pitanje.

Pročitano 10706 puta Poslijednja izmjena dana Petak, 16 Lipanj 2017 10:02

Napiši komentar