Utorak, 21 Srpanj 2015

Ljubav i dobrota Božja

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

Znam da će Bog na nas izliti Svoju ljubav i dobrotu ako gladujemo za Njim, ali to je ujedno aspekt Gospodinove naravi o kojemu znam vrlo malo.

 

Vjerujem da vrlo malo Kršćana o tomu zna više. Tijekom života sam iskusio i propovijedao o Božjemu pravednom sudu, svetomu strahu, Njegovoj pravednosti i svetosti, kao i Njegovoj mržnji prema grijehu. Ali nisam razumio niti uvelike propovijedao o njegovoj ljubavi i dobroti.

Dok sam bio u molitvi, Duh Sveti jasno mi je progovorio o ovoj temi. Rekao mi je, Davide, put spasenja je uistinu uzak, a vrata spasenja nisu široka. Ali ne pokušavaj Moj put činiti užim i tješnjim negoli to Moja Riječ govori!

Ne moram niti govoriti da me to pogodilo. Posegnuo sam tada za biblijskom konkordancijom i vrlo brzo doznao što Biblija govori o ljubavi i dobroti Božjoj. Riječi koje su izgovarali Mojsije, proroci i apostoli stalno se ponavljaju: «Tvoj je Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju, vjernošću i dobrotom, nad nesrećom se brzo sažali» (vidi Izlazak 34; Ponovljeni zakon 4:31; Joel 2:13; Jona 4:2; Rimljanima 2:4). Moram priznati da nikada zapravo nisam ovako zamišljao Gospodina. U glavi mi je toliko znanja o Njemu – i uvijek ga je bilo – ali to nikada nisam uistinu iskusio u srcu.

Mojsije je izvikivao proročanska upozorenja Izraelu vezano za nadolazeći sud, ali je Mojsije također imao i veliko otkrivenje o Božjoj ljubavi i dobroti. U oblaku Božjega prisustva Gospodin je Mojsiju otkrio Svoju narav:

«Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!" Jahve prođe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup.»

Izlazak 34:5-7

Usprkos svim upozorenjima o sudu koja je Mojsije propovijedao, on se uvijek sjećao Božje milosti. Rekao je, «U posljednje vrijeme ti ćeš se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslušati njegov glas. Ta Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neće te on zapustiti ni upropastiti» (Ponovljeni zakon 4:30-31).

Božji je narod u Staromu Zavjetu Boga učestalo zapostavljao. On ih je ipak uvijek iznova obnavljao i davao im nevjerojatne blagoslove. Bog je imao puno pravo odustati od Izraela, ali im je umjesto toga ostao vjeran. Nehemija ovako sažimlje to nevjerojatno otkrivenje:

Čim bi se smirili, opet su pred tobom zlo činili… I opet su k tebi vapili i ti si ih s neba uslišio: u milosrđu svojem mnogo si ih puta izbavio... U velikom milosrđu svojem ti ih nisi uništio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostivi pun samilosti.

Nehemija 9:28, 31

Izaija je također često propovijedao o Božjoj osveti nad grijehom. Govorio je o mračnim vremenima zle kobi i očaja koja očekuju one koji se bune protiv Boga. Ipak, usred jedne od najstrašnijih poruka o danu Božjega gnjeva, Izaija zastaje i govori,

Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.

Izaija 63:7

Usred svega grijeha, otpadništva i buntovništva u Izraelu, Izaija je uspio pogledati duboko u vlastito srce i prisjetiti se otkrivenja o Božjoj istinskoj naravi. Vikao je tada, «Gospodine, sagriješili smo protiv Tebe i ožalostiti Tvojega Duha Svetoga. Ali spasi nas ponovo Svojim milosrđem. Svoju milost upravi k nama, jer Ti si prepun ljubavi i dobrote.»

Prorok Joel također je upozoravao na nadolazeće dane tame, plamena, potresa i zamračenja sunca i mjeseca. Ali potom, baš kao o Izaija, prorok zastaje i usred zloslutnih upozorenja o bijesu i osudi, on prorokuje:

"Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteć', plačuć' i kukajuć'." Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.

Joel 2:12-13

Izraz ražali znači da se Bog želi predomisliti vezano za osudu koju je planirao. On ne želi osuđivati; umjesto toga se nada da ćemo se ražalostiti zbog vlastitih grijeha i obratiti Njemu za oprost.

Kao što sam rekao, i ja sam godinama prorokovao sud nad Tijelom Kristovim, a nastavit ću prorokovati sve dok Isus ne dođe, ako mi to bude dopušteno. Ali sam odnedavno počeo shvaćati da mi Gospodin govori, Nijedan prorok u Mojoj Knjizi nije mogao prorokovati dok prvo nije dobio otkrivenje Moje ljubavi i dobrote. I ti prvo moraš razumjeti tu stranu Moje naravi.

Razumijevanje njegove ljubavi i dobrote

Ovako govori Jahve: "Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time štoimamudrostdamenespozna. JerjasamJahvekojitvoridobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jertomijemilo" - riječ jeJahvina.

Jeremija 9:22-23

Nikada mi nije bilo teško ispovjediti grijeh. Koliko ja znam, nisam nikada pokušavao sebi iznaći ispriku, niti prikriti vlastite pogreške, i uvijek sam trčao Gospodinu čim bi mi On ukazao na neki moj grijeh. A ipak svakoga puta kada iznevjerim Gospodina i kada znam da sam ga ožalostio, preplavi me stid i osjećaj krivnje, osude i nedostojnosti. Drugima propovijedam da je Bog milostiv i da oprašta, ali kada ja osobno sagriješim pred Bogom, odjednom, to odjednom postaje druga priča.

Pitat ćete, «Pa zar se ne bismo trebali tako osjećati kada zgriješimo?» Naravno da bismo, ali ne bismo trebali danima i tjednima misliti da je Bog bijesan na nas. Krivnja i osuda trebale bi brzo otići od nas. Vidite, čak i nakon što se pokajem, osjećam da bih Bogu to sve trebao nekako nadoknaditi. Kao i u priči o sinu razmetnom, Otac me može zagrliti, poljubiti u obraz, na prst mi staviti prsten i plašt na ramena; može mi kazati da zaboravim prošlost, da uđem u Njegovu kuću i blagujem na proslavi koju je za mene priredio. Ali ja ipak kažem, «Ne mogu unutra – nisam dostojan! Zgriješih protiv Tebe. Daj mi da ti otplatim dug. Daj mi da tugujem i još malo nosim krivnju u sebi.» Lako mi je povjerovati da je Bog oprostio Izraelu, Ninivi, poganima, lopovu koji je umirao na križu pokraj Krista. Ali mi je istovremeno teško shvatiti da čim mu se obratim svim srcem, On me vrlo brzo i s puno ljubavi prihvaća kao da uopće nisam sagriješio.

«Tko je mudar nek' o svemu… razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!» (Psalam 107:43). Jednostavno razmatrajući povijest Božjega odnosa sa Svojom ljubljenom djecom, David je primio zapanjujuće otkrivenje Božjega milostivog srca punoga oproštenja. David nam u ovome psalmu daje i ključ Božje ljubavi i dobrote, a taj je ključ jednostavan i lišen komplikacija: «Tada zavapiše Jahvi…» U Psalmu 107. ta se fraza ponavlja četiri puta.

Djeca Izraela su u pustinji odlutala od Gospodina, onako izgladnjeli, žedni i izgubljeni zbog grijeha. «Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja» (šesti redak). Ipak su se ponovo odmetnuli od Boga. Tako su duboko pali da su se našli na samim vratima pakla. «Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove» (redci 13-14). Ponovo su se našli u velikim patnjama, unesrećeni i izgladnjeli zbog svojih prijestupa. «Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. Riječ svoju posla da ih ozdravi» (redci 19-20). Kada god se Božji narod nalazi na rubu izdržljivosti, kada oluje bjesne, a nevolje im dušu rastaču, «Tada zavape Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrgne iz svih nevolja. Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umuknu» (redci 28-29).

Evo što je Gospodin pokazivao Davidu: «jednostavno pogledaj na ono što o meni piše. Razmotri kako sam postupao s djecom Izraela. Stalno su griješili protiv mene. Ali kada bi mi vapili Ja bih ih uslišao. Moju narav diraju suze Moje djece, a njihovo vraćanje k Meni potiče me na suosjećanje. Dirnut sam njihovim bolima.

David kao odgovor na to otkrivenje u ovome psalmu kaže, «Gle kako je lako dirnuti srce Božje, kako brzo On odgovara na vapaje Svoje djece. Nema kraja Njegovu milosrđu!» Ne moramo produljivati svoju agoniju i osjećaj krivnje; ne moramo trčati k savjetniku niti nazivati prijatelje. Možemo se jednostavno obratiti Gospodinu i Njemu se ispovjediti. On je nježan Otac kojega naše potrebe diraju.

Mislim da je zbog iskustva vlastitoga grijeha David tim više cijenio ovo otkrivenje od Gospodina. Srce mu je bilo tako slabo na Gospodina da je nakon počinjanja preljuba i umorstva sigurno bio tjeskoban i jadan. Vjerujem da je David bolno zaplakao već one iste noći kada je pao u preljub. Takav Duhom ispunjen Božji čovjek nije mogao normalno djelovati noseći na sebi bolno breme sramote, krivice i straha.

Sjećam se trenutaka kada se u mojoj prisutnosti prozivalo pastore ili crkvene članove zbog počinjenih grijeha. Oni koji su bliski Gospodinu skoro uvijek bi se slomili i zaplakali, «Da, istina je! Kako sam to mogao učiniti? Moj je grijeh stalno preda mnom. Bože, oprosti mi – trebam pomoć!» Tako je sigurno bilo i kada se Natan suočio s Davidom. Bog je kralju Izraela preko proroka poručio, «Na moje si ime navukao sramotu.» A onda, dok je David još uvijek plakao, Natan ga je umirio, «Grijesi su ti oprošteni.»

Ali te riječi Davidu nisu bile dovoljne. Jedno je dobiti oprost, a posve drugo biti slobodan i razriješen pred Gospodinom. David je znao da je oproštenje lakši dio procesa, a sada je htio pred Bogom ispraviti stvar, nekako vratiti radost koju je nekoć imao. Stoga je nakon toga događaja povikao, «Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!» (Psalam 51:13). Potom se kroz čitavi psalam David prisjeća strpljivosti i milosti Gospodnje.

Baš kao i David, i mi pobjedu nad grijehom moramo pronaći u potpunome pouzdanju u sljedeće: Ma koliko žalosno sagriješili ili posrnuli, služimo Gospodinu koji je spreman oprostiti, koji jedva čeka iscijeliti, i koji za nas ima više ljubavi i dobrote negoli nam uopće može zatrebati. Sotona će doći k nama i kazati nam, «Ne! Ako se tek tako olako izvučeš, vratit ćeš se ravno na grijeh.» Pokušat će na nas baciti osjećaj da smo jadni, prljavi, nedostojni da podignemo ruke i slavimo Boga, ili čak da uzmemo čitati Njegovu Riječ. Ali ovo je naše oružje: Vapiti! Moramo vapiti baš kao što je i David vapio, svim srcem! Vapiti kao što su to radili Izraelci, stavljajući se potpuno u ruke Božje milosti. Možemo ići pred Boga, ispovjediti grijeh, pozvati se na Njegovu ljubav i dobrotu. Možemo kazati, «Gospodine, znam da me ljubiš, a Tvoja Riječ kaže da si mi spreman oprostiti. Gospodine, ispovijedam Ti grijehe!»

U tome smo trenutku razriješeni pred Bogom. Ne moramo otplaćivati svoje grijehe. Bog nas toliko ljubi da je dao Svojega Sina, Isusa, koji je već sve platio. Milosrdni zagovornik pun ljubavi žudi za tim da nam pomogne i izbavi nas: «Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika» (1 Ivanova 2:1).

Nedavno sam šetao sa svojom unučicom. Poželjela je hodati rubom niskoga zida. Držao sam ju odostraga kako ne bi pala, ali ona mi je stalno pokušavala odgurnuti ruku. Na kraju sam ju pustio, a ona se prevrnula sa zida, ne ozlijedivši se. Ipak, kada je pala nisam ju ostavio. Nisam joj rekao, «Vidi što si učinila! Nisi više moja unuka!»

Gospodin mi je progovorio kroz tu situaciju: Sebi dopuštaš toliku ljubav prema ovome djetetu. Ali Meni ne dopuštaš da tebe ljubim na isti način. Pucaš od ponosa zbog svoje djece, ali Meni ne daš da to isto radim zbog tebe. Nedugo potom Gospodin je mojemu srcu uputio još jednu nježnu poruku. Rekao je, Davide, blagoslivljaš Me. Blagoslivljaš Moje srce! Nitko mi nikada u životu nije rekao nešto bolje. Kakve li radosti znati da, kao što to Biblija kaže, Bog uživa u Svojoj djeci!

Uživanje u Njegovoj ljubavi i dobroti

Jona je bio prorok koji je u potpunosti razumio ljubav i dobrotu Gospodnju, a ipak u tomu nije uspijevao uživati niti ju doživjeti kao nešto što i njemu pripada. Umjesto toga ta mu je spoznaja bila poput bremena. Kada mu je Bog naredio da ide u grješni grad Ninivu i ondje prorokuje skoro uništenje, Jona je pojurio u drugome pravcu. Kasnije je Gospodinu ispovjedio zašto je prvo pobjegao: Bilo je to zbog Božje ljubavi i dobrote!

Ovo je bio Jonin argument: «Gospodine, naložio si mi da odem na ulice Ninive prorokovati da im je ostalo još samo četrdeset dana do uništenja. Ali ja to ne mogu, jer Te poznajem. Tebe je lako dirnuti. Suze i pokajanje Tebi omekšaju srce. Znam dobro što će se dogoditi: Oni će se pokajati, a Ti ćeš promijeniti mišljenje. Umjesto da na njih pošalješ sud, ti ćeš im poslati probuđenje, a ja ću na kraju ispasti budala.»

Jona je na kraju ipak otišao u Ninivu, ali tek nakon što je proživio boravak u utrobi divovske ribe koja ga je ispljunula na kopno. Naposljetku je prorok objavio Božji sud – i naravno, cijela se Niniva pokajala (iako prorokove riječi nisu spominjale pokajanje, nego samo uništenje). Ti su u grijehu okorjeli Ninivljani plakali, postili, tugovali i oblačili kostrijet na sebe, pa čak i na svoje životinje! Bila je to jedna od najpotpunijih obnova zabilježenih u Bibliji.

Usred svega toga Jona se razljutio. Mora da je u molitvi govorio: «Znao sam da će se ovo dogoditi. Poslao si me na ove ulice da vičem, 'Osuda, krvoproliće, vatra!' Onda oni počnu vapiti Tebi, a Ti mijenjaš plan čim vidiš da prva suza pada. Znao sam da će biti ovako jer znam Tebe. Spor si na srdžbu, jedva čekaš oprostiti i poslati mir i blagoslov umjesto nevolje.»

Priznajem da znam kako se Jona tada osjećao. Nedavno sam i ja proživio nešto slično. Naša je služba upozorila Ameriku da bi nas Bog mogao osuditi zbog bojnoga polja u Kuvajtu i Iraku, pozivajući se na riječi Abrahama Lincolna da je svaki rat znak Božjega suda. Objavili smo da se Amerika nije pokajala, niti su naši vođe pozvali naciju na pokajanje, a mi smo se bojali velikoga krvoprolića. Tijekom jednoga molitvenoga sastanka petkom uvečer u crkvi, rekao sam, «Kako Bog može biti s našim oružanim snagama kada su nam ruke tako okrvavljene? Biblija je prepuna slučajeva kada je Bog odustajao od Svoje vojske nakon što bi narod zgriješio, kao što smo mi zgriješili. Pred nama je sud!»

Umjesto toga, pobjeda se dogodila vrlo brzo. Nakon samo stotinu sati borbe na tlu, rat je završio, a bio je to jedan od najčudnijih sukoba u povijesti. Vrlo brzo sam dobio pismo od osobe koja je išla u našu crkvu. U poruci je stajalo, «Lagali ste! Nije bilo osude. Bog je bio s našom vojskom i nije bilo tisuća poginulih. Vaše upozorenje nije bilo od Boga.»

Vjerujem da se dogodilo sljedeće: Božje milosrdno srce još je jednom bilo dirnuto. Stotine tisuća vojnika i vjernika širom svijeta odjednom su počeli vapiti Gospodinu, «Pomozi nam, daj nam još jednu priliku!» Crkve diljem svijeta imale su molitvene sastanke na kojima se vapilo, «Bože, oprosti nam! Očisti nas od grijeha!» Jedan je reporter iz Saudijske Arabije izjavio, «Nikada prije nisam čuo toliko vojnika kako mole ili pjevaju duhovne pjesme. Nikada nisam vidio toliko njih kako čitaju Bibliju. Bilo je to kao da sam u crkvi!»

Vjerujem da je Boga to potaklo na suosjećanje. Bio je dirnut jer je uvijek tako spreman oprostiti. Trebao sam to znati, kao i Jona. «Ti (si) Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ» (Jona 4:2).

Umjesto da na Ameriku izlije osudu, Bog je našu vojsku upotrijebio kao Svoju palicu protiv Sadama Huseina. Bog je bio uz Ameriku! Naš se milostivi Bog sažalio nad nama i potom promijenio mišljenje, baš kao što je uradio i s Ninivom. Vjerujem da su suze i pokajanje vjernika doveli do izlijevanja tolike ljubavi i dobrote.

Molim se da Crkva ne počini istu pogrešku kao i Jona, i da ne bude nesposobna uživati u Božjoj ljubavi i dobroti. Moramo mu zahvaliti za veliko milosrđe koje nam ukazuje, jer je čuo vapaj našega naroda – i uslišao ga!

Radost i Njegova ljubav i dobrota

Biblija kaže da je radost Gospodnja naša snaga i da bez nje ne možemo opstati. Moramo se dobro paziti jer grizodušje i osuda zbog grijeha potpuno uništavaju radost Gospodnju.

Oni pak koji se još uvijek drže grijeha i odbijaju vratiti Gospodnjoj punini, nemaju pravo na radost u Gospodinu. Zapravo, Biblija kaže da će takvi imati namršteno lice. Kada je Juda zgriješio, Gospodin je rekao, «ugušit ću (u njemu) svaki glas radosti i veselja» (Jeremija 25:10). Kazna za grijeh sadrži u sebi i gubitak svake radosti: «Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje» (Tužaljke 5:15). Kršćanin koji nešto krije zapravo ništa ne može sakriti, jer mu je promjena koju uzrokuje grijeh ispisana preko cijeloga lica. Očita je u njegovu govoru, hodu i općem izgledu. Pitate li ga, «Kako si?» vjerojatno će vam odgovoriti, «Pa, tako. Ide nekako.» Ne izvikuje pobjedu – pokazuje samo očajavanje, tugu i utučenost. Tamo gdje se useli grijeh ne može biti radosti i životnosti.

Ako smo se pokajali zbog grijeha u našoj gladi za Isusom, ne smijemo dopustiti vragu da nam ukrade pravo da se radujemo i budemo veseli. Kada prihvatimo Božje oproštenje možemo ga radosno slaviti i hvaliti. U Bibliji Bog izlijeva Svoje ulje radosti na one koji ljube Njegovu pravednost: «RadujteseJahviikličite, pravedni, kličitesvikojistesrca čestita!» (Psalam 32:11). «Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti» (Psalam 68:3). «Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji tebe traže!» (Psalam 70:4). A za Isusa Riječ kaže, «Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.» (Hebrejima 1:9).

Neki Kršćani Isusa zamišljaju samo kako plače u vrtu, dok mu umjesto znoja s čela padaju kaplje krvi. Istina, proveo je mnoge noći u agoniji, moleći sasvim sam. Ali vjerujem da je u Njegovoj duši bio smijeh nakon što bi proveo neko vrijeme nasamo s Bogom. Bio je u stanju pljeskati rukama, plesati i slaviti nebeskoga Oca!

Ljudi koji su se odrekli grijeha i hode s Gospodinom mogu u sebi još uvijek nositi neriješenu borbu. Ali ih Gospodin toliko privlači, i toliko gladuju za Kristom da je krajnji ishod neumitan: doživljavaju nezadrživu eksploziju radosti! Istinska ispovijed iz srca, i želja za Gospodinom, otpuštaju rijeke slavljenja i izvore zahvaljivanja.

Možda će vam sljedeći prikaz pomoći da Božju ljubav i dobrotu sebi predočite još jasnije: Zamislite da se Isus pojavljuje u tijelu, odjeven kao običan čovjek, i sjeda pokraj vas u crkvi. Vi ste utučeni Kršćanin koji ondje sjedi ranjen i opterećen krivnjom, osudom i strahom. Ne prepoznajete ga, a On vam se obraća:

Pita vas, «Ljubiš li stvarno Gospodina?

Odgovarate, «Veoma ga ljubim!»

«Zgriješio si, zar ne?»

«Pa… da,» odgovarate (nadajući se pritom da to nije nekakav prorok koji vam je u stanju čitati misli!).

«Vjeruješ li da On oprašta svima koji ispovjede grijehe i odreknu ih se?»

«Da, ali… Povrijedio sam svojega Spasitelja. Stvarno sam ga ranio.»

«A zašto nisi prihvatio Njegovo oproštenje? Ako si ispovjedio grijeh, zašto nisi primio i oprost?»

«Uradio sam to toliko puta!»

«Vjeruješ li da će ti On oprostiti 490 puta – ako svaki put priznaš i pokaješ se?»

«Da.»

«Čak i za ubojstvo? Preljub? Homoseksualnost? Drogiranje? Ljubomoru? Mržnju?»

«Da.»

«Mrziš li svoj grijeh? Žudiš li još uvijek za Gospodinom?»

«O, da!»

«Pa zašto onda dopuštaš vragu da ti krade pobjedu križa, silu krvi jaganjčeve? Zašto onda ne prihvaćaš Njegovu radost?»

Nadam se da ćemo se svi mi, zamislivši ovu scenu, sjetiti da se ne trebamo odricati radosti u Gospodinu. Imamo ga pravo slaviti – pjevati, izvikivati i veseliti se u Njemu!

Objavljivanje Njegove ljubavi i dobrote

Pismo jasno govori da o Božjoj dobroti i ljubavi trebamo propovijedati cijelome čovječanstvu. David kaže,

Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.

Psalam 40:10

David tu divnu spoznaju nije sačuvao samo za sebe. Znao je da ju očajnički treba i čitava zajednica, kao i svijet u patnjama. Bio je zahvalan Bogu za tako veliku ljubav jer je bio svjestan vlastitih nedostataka. Nije važno koliko su ljudi sagriješili – Bog još uvijek ljubi. Zbog toga je poslao Svojega Sina. I zbog toga bismo to trebali propovijedati svijetu. Jesmo li sposobni zajedno s Davidom kazati, «Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini»? To je ono što On želi za sve nas.

Možda je jedan od najcitiranijih i najčešće opjevanih redaka cjelokupne Božje Riječi upravo ovaj: «Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'» (Psalam 63:4). A što to znači da je ljubav Njegova «bolja od života»? Činjenica je da je život kratak. Sahne poput trave koja je sada tu, a već sljedeće sezone nestaje. Ali Božja ljubav traje zauvijek. Za milijardu godina Isus će biti jednako blag i pun ljubavi prema nama baš kao i upravo sada. Ljudi mogu drugu osobu lišiti života, ali ne mogu ukloniti Božju vječnu ljubav i dobrotu.

Zastanite na trenutak i razmislite o ovomu: Bog se više ne ljuti na nas. Riječ kaže da se ništa ne može ispriječiti između našega Gospodina i nas – ni krivnja, ni muka, ni osuda. Možemo kazati, «Moj je život blagoslov Gospodinu, i mogu se radovati i slaviti Boga. Oprošteno mi je, čist sam, slobodan, opravdan, posvećen i otkupljen!»

Imamo nježnoga Oca punog ljubavi, koji brine za nas. A kada shvatimo koliko je suosjećajan prema nama – koliko je strpljiv, brižan, spreman oprostiti i blagosloviti – nećemo se moći suzdržati. Izvikivat ćemo hvalu Njemu, sve dok nas ne izda glas: «Ljubav je tvoja bolja od života!»

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Pročitano 3204 puta

Komentirajte prvi!

Napiši komentar

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.