Ponedjeljak, 19 Listopad 2015

A. Istinsko je obožavanje nemoguće bez Isusa Krista

Ocijeni sadržaj
(1 glas)

Isus Samaritanki nudi "živu vodu" (redak 10). Isprva ona ne razumije smisao njegovih riječi; misli da on doslovno govori o tekućoj vodi za piće. Ali kada joj otkrije što nadnaravno zna o njoj samoj (on zna za cijeli niz njenih brakova), ona počinje shvaćati da razgovara s nekim tko nije obična osoba.

 

"Gospodine, vidim da si prorok" (redak 19). Ono što je rekla nakon toga našim ušima zvuči strano: "Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati" (redak 20).

Neki su je komentatori optužili za smišljeno uvođenje digresije u razgovor. Kažu da je ona, osjetivši da se situacija duhovno zahuktava, iznijela ovu temu kao siguran teren za razgovor, kako bi preusmjerila pažnju sa sebe i svojega nemoralnog života. Sumnjam da je bilo tako. Pitanje koje je navela bilo je od velike važnosti u ono vrijeme. Odnosilo se na problem istinskoga obožavanja. Gdje ljudi moraju ići ako se žele sresti s Bogom? Trebaju li ići na brdo Gerazim, kao što su to Samaritanci vjerovali (a tamo im je bio i hram), ili u Jeruzalem, kao što su to vjerovali Židovi? Tko je bio u pravu? To je pitanje još i dan-danas vrlo važno. Gdje možemo pronaći Boga?

Gdje pronaći Boga?

Čovjek kreće u potragu za istinom. Kuda treba krenuti? U Meku ili u Jeruzalem? Posegnuti za Biblijom ili Bhagavad Gitom? Za Isusom ili Budom? Gdje pronaći Boga? To je pitanje od suštinske važnosti. Nikada nećemo biti u stanju pravilno obožavati Boga ako ne pronađemo odgovor na to pitanje. Tema koju pokreće ova žena nije samo dimna zavjesa uz pomoć koje nastoji izbjeći glavnu temu. Možda su Isusove riječi probudile u njoj istinsku duhovnu radoznalost – željela je susresti Boga. Ali gdje ga je trebala tražiti?

Isusov odgovor nije bio ono što je očekivala: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori (Gerazimu) ni u Jeruzalemu" (redak 21). On joj govori da će vrlo skoro drevne nesuglasice između ta dva velika hrama postati stvar prošlosti. Više neće trebati ići ni na jedno od tih mjesta kako bi se uistinu susrela sa živim Bogom. On ne izbjegava odgovor. Jasno joj govori koje je njegovo gledište vezano za ovu spornu temu: "Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova" (redak 22). Samaritanci su bili u krivu, Židovi u pravu. Bog je odlučio svoju prisutnost usredotočiti na svoj narod u hramu u Jeruzalemu, a ne na Gerazimu. Stoljećima je Jeruzalem bio mjesto na kojem je Bog očekivao da se njegov narod dođe susresti s njime. Ali sve to imalo se sada promijeniti: "Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini" (redak 23). Uskoro je trebalo uvesti nov način komuniciranja s Bogom. Ta komunikacija neće više ovisiti ni o kakvom mjestu. Ovisit će o "Duhu i istini".

Više ne postoje sveta mjesta

Ovo je radikalno učenje. Širom svijeta ljudi i religije označili su posebne lokacije kao "sveta mjesta". Sukladno njihovom shvaćanju, ako želiš susresti Boga, moraš otići u hram ili svetište, džamiju ili crkvu. Kada sam prije nekoliko godina putovao Izraelom, uspjelo mi je da mi u istome danu zabrane ulazak u crkvu i u džamiju. Rekli su mi da kratke hlače nisu prikladna odjeća za ulazak. Pitao sam ih u čemu je problem. Odgovor je bio: "Ovo je Božja kuća". Izgleda da bi se Svevišnji sablaznio da vidi moja koljena.

Neki se ljudi klanjaju pri ulasku u crkvenu zgradu, kao da Bog živi unutra. Bili bi užasnuti kada bi znali da mi u Oxfordu nakon nedjeljne službe u crkvi služimo sendviče. Ali zapravo u tomu nema ničega neprikladnog. Ne smijemo o crkvenoj zgradi razmišljati kao o "kući Božjoj". Nema više svetih mjesta. Generacijama je valjalo ići u hram u Jeruzalemu kako bi se susrelo Boga. Ali njegova volja nije bila da se to nastavi zauvijek. Kroz proroke je govorio o novom dobu koje dolazi, u kojemu će se sve izmijeniti. To novo doba nastupilo je kada je Mesija, Sin Božji, došao na zemlju.

Isus mijenja sve

Samaritanka je poznavala teologiju dovoljno dobro da to shvati, stoga je rekla: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve" (redak 25). A Isus joj na to govori da je on taj: "Ja sam, ja koji s tobom govorim" (redak 26). Bog je došao na zemlju u osobi svojeg Sina, Gospodina Isusa Krista, a time se sve promijenilo. U prošlosti su ljudi morali odlaziti u jeruzalemski hram kako bi doživjeli istinski susret s Bogom: tamo je on usredotočio otkrivenje o samom sebi. Ali to se sve promijenilo kad je došao Mesija. Istinsko obožavanje danas ovisi o osobi, a ne o mjestu; o Isusu, a ne o hramu. On je ispunjenje svega što se događalo prije njega. To je vrijeme došlo zato što je Isus došao.

Chartwell je bila privatna rezidencija Winstona Churchilla. Danas je otvorena za javnost, a unutra se mogu vidjeti razni predmeti koji su mu pripadali – nešto odjeće, nekoliko pisama i pokoja cigara. Gledajući u te stvari, čovjek skoro ima osjećaj da je taj velikan tu negdje. Ali zamislite samo da se Winston Churchill nekako vratio u život i da čujete da živi negdje u Londonu. Više ne biste odlazili u Chartwell ako biste mu poželjeli biti blizu i upoznati ga, otišli biste u London. Više ne bi imalo smisla odlaziti u razgledavanje nekakvih cigara koje su samo simbol njegove prisutnosti, otišli biste vidjeti samog čovjeka. Na sličan način je i hram postao suvišan kada je Isus došao na zemlju. On je sadržavao samo simbole Božje prisutnosti, kamene ploče s njegovim zapovijedima, koje ukazuju na njegov sveti karakter. Ali s Isusom je došlo nešto više od običnoga simbola, on je utjelovljena stvarnost, sâm Bog u ljudskom obliku. Stoga ako želimo susresti Boga i obožavati ga, ne moramo ići ni na kakvo posebno mjesto – bio to Gerazim, Jeruzalem, ili neka crkvena zgrada. Umjesto toga moramo doći k posebnoj osobi: Gospodinu Isusu Kristu. On je ustao od mrtvih i danas živi, a kroz njega smo i mi u stanju ući u izravan i intiman odnos s pravim i živim Bogom.

Želite li obožavati Boga? Ne morate ići u neku vjersku građevinu niti na neko posebno mjesto. Morate doći k Isusu. Istinsko je obožavanje nemoguće bez Isusa Krista. Sljedeće dvije tvrdnje koje ćemo razmotriti, da također moramo obožavati u Duhu i istini, zapravo su samo produžetak ove temeljne istine.

Iz knjige "ISTINSKO OBOŽAVANJE"

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Pročitano 1787 puta

Komentirajte prvi!

Napiši komentar

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.