Srijeda, 13 Studeni 2019

Šest Vrsta članova koji izgrađuju crkvu (Chopo Mwanza)

Ocijeni sadržaj
(1 glas)

Svaku mjesnu crkvu sačinjava raznolika grupa ljudi koji su radikalno izmijenjeni silom Božjom kroz osobu i djelo Isusa Krista. Ti raznoliki ljudi nemaju očiglednog razloga živjeti i raditi zajedno, a posebno ne brinuti jedni za druge – a ipak odlučuju živjeti zajedno u ljubavi i jedinstvu, na slavu i hvalu imena Gospodnjega.

Zdrave mjesne crkve silno su i privlačno svjedočanstvo svijetu oko njih koji ih promatra. To znači da svaki član treba predano izgrađivati druge. U budućem članku raspravljat ću o pet vrsta crkvenih članova koji ne izgrađuju crkvu.

Ovaj se pak članak bavi tipovima članova koji crkvu izgrađuju, a ima ih šest vrsta.

1. Član koji redovito dolazi u crkvu.

Nazočnost u crkvi najjednostavniji je vid uzajamnoga uzdizanja članova. To je najočigledniji način pokazivanja vlastite predanosti tijelu. Ima nečega ohrabrujućeg u jednostavnoj spoznaji da će neki brat ili sestra prisustvovati crkvenoj službi i da ćete zajedno slaviti Boga.

Autor Poslanice Hebrejima poručuje vjernicima „pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela“ te „se hrabrimo.“ A kako su to trebali činiti? „Ne propuštamo svojih sastanaka“ (Heb. 10:23-25). Ne možete druge izgrađivati ako se s njima ne sastajete redovito i vjerno. Stoga nije čudno što oni koji stalno izbivaju sa sastanaka često stagniraju u vjeri ili se pak pretvore u vjernike koji uglavnom kritiziraju ili se žale.

Dragi člane zajednice, crkveni sastanci nisu tu samo radi tebe i tvoje udobnosti. Izgrađuj druge svojim vjernim nazočenjem.

2. Član koji ohrabruje.

Razmotrimo Pavlove riječi o Tihiku u Kološanima 4: „Njega šaljem k vama baš zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaša“ (Kol. 4:8). Zašto šalje prijatelja Kološanima? Da ih ohrabri. Trebamo slijediti Pavlov primjer.

Član koji ohrabruje zapravo pozdravlja, preporučuje, hvali, zahvaljuje, tješi, potiče, podržava i pohvaljuje druge članove. Često o ohrabrivanju mislimo kao o običnom davanju pohvale, kao da se radi o kakvom gledaocu iz publike. Ipak, biblijsko ohrabrivanje je mnogo više od toga: ono je poticanje članova vašega tima da se bacite na posao.

Uz to, ohrabrivanje nije ni puko dijeljenje komplimenata. To nije samo ljubaznost ili kazivanje onoga što ljudi žele čuti. Naprotiv, istinsko ohrabrivanje je izravno i iskreno. Njime se pozdravlja one koji čine dobro, i potiče one koji imaju problema u svojemu hodu s Gospodinom. Takav član veliki je blagoslov za tijelo. Trudite se biti takvi.

3. Član koji se suočava s drugima a da se pritom ne upušta u tračanje.

Crkve su pune grešnih ljudi, što znači da crkveni članovi griješe jedni protiv drugih. To može biti izazov jedinstvu crkve jer je nužno da se suočavanje članova zajednice odvija u ljubavi i blagosti.

Član koji se na takav način sukobljava izravno je oprečan ogovaraču i klevetniku. Poslušan je biblijskome nalogu da se treba suočiti s ljudima koji žive u grijehu i pomoći im da se povrate (Matej 18:15-18; Galaćanima 6:1-2). Motivacija člana koji se tako suočava s drugima nije činjenica da ga tuđi grijeh vrijeđa, nego da taj grijeh vrijeđa Gospodina – posebice kada taj grijeh ostaje neriješen i počinje gnjiliti i rasti (1 Korinćanima 5). Član koji se tako suočava s drugima to čini iz ljubavi prema Bogu i prema drugim vjernicima.

.

4. Član koji moli.

Uvijek me iznova zapanji Samuelova izjava Davidu: „A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestajući moliti za vas i upućivati vas na dobar i pošten put“ (1 Samuel 12:23).

Naša je odgovornost moliti jedni za druge. Najbolji članovi crkve predano mole. Naučili su ovisiti o Bogu pa stoga visoko cijene molitvu Njemu. Tipično je da članovi koji mnogo mole za druge ljude o tomu manje govore ljudima, a više Bogu. To su crkveni neopjevani junaci. Ako molitva gura crkvu naprijed, onda je član koji moli suštinski važan za  zdravlja i rast crkve.

5. Član koji služi.

Nazočnost na službi je važna, ali članovi bi trebali činiti i više od pukoga prisustvovanja. Trebali bi služiti. Trebali bi izvoditi „djelo služenja“ (Efežanima 4:12). Osobni darovi koriste se za služenje Bogu i drugim članovima, i čineći tako izgrađuje se crkva.

Veliko ohrabrenje dolazi iz spoznaje da niste sami u ekipi. Velika utjeha dolazi iz spoznaje da imate suradnike koji se bore zajedno s vama i ohrabruju vas na vašem putu. Ljudi koji imaju sposobnosti ali ne služe u crkvi često  obeshrabruju ostatak tijela.

6. Član koji pokazuje strpljenje.

Strpljenje je od ključne važnosti kako za vjernika kao pojedinca, tako i za zajednicu kao cjelinu. Ne zaboravimo da kršćanski život nije utrka na kratke staze nego dugački maraton. Naš hod s Gospodinom je proces koji traje, ne rastemo odjednom, preko noći.

Sve to znači da moramo naučiti kako uzajamno podnositi slabosti i nedostatke drugih. Moramo naučiti opraštati bez zlopamćenja, i disciplinirati jedni druge sa strpljenjem. Strpljiv član zajednice milostivo podnosi pogreške drugih ljudi. Takav član shvaća da nijedna crkva nije savršena – a ishod toga shvaćanja je radosna strpljivost. Crkva čiji su članovi strpljivi je zajednica u kojoj se većina članova međusobno suočava, ohrabruje, ispovijeda grijehe i oprašta.

ZAKLJUČAK

Dragi crkveni članovi, tražite ove odlike u vlastitome životu, i potičite ih kod drugih. Molite za sebe i druge. Molite za svoje izgrađivanje crkve u vidu vjernih i strpljivih članova koji se suočavaju s drugima, koji pohađaju, ohrabruju, mole i služe. Time se izgrađuje crkva Kristova.

Autor: Chopo Mwanza

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Pročitano 219 puta

Komentirajte prvi!

Napiši komentar

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.