Ako je vaš Bog malen, tada su vam problemi veliki. Stvar je jednostavna. Kada je vaš Bog velik, tada sve ono što izgleda kao problem postaje samo nova prilika. Kada je vaš Bog malen, svaki problem postaje prepreka.

 Svaki bi učenik trebao imati jasno razumijevanje sljedećega:

1. Tko je Bog

2. Tko si ti

Nikada nećete imati pravilno razumijevanje Boga dok ne shvatite tko ste vi. A i obratno vrijedi za sve nas. Nikada sebe nećete uistinu razumjeti ukoliko ne razumijete tko je Bog. Ove su dvije ideje međusobno isprepletene i ovisne jedna o drugoj. Odgovor na dva pitanja, tko je Bog i tko smo mi, daje nam prorok Izaija u poglavljima 40 – 66. Promotrimo neke odlomke.

Božja narav i karakter

Izaija 40,3-5:

Glas viče: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni. Otkrit će se tada Slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila."

Biblija nas uči da je Bog slavan i da samog sebe objavljuje. Čitav smisao duhovnoga života je vidjeti njegovu uzvišenost i ući u njegovu slavu. U četvrtome retku čitamo da je Bog uklonio svaku prepreku koja stoji na putu našemu zajedništvu s njime. Vidimo da je Gospodin pokretač našega odnosa s njime. Naše upoznavanje Boga je njegova zamisao, a ne naša. Kršćanstvo je jedinstveno među svim drugim svjetskim religijama u tomu što podrazumijeva Boga koji traži ljude, a ne ljude koji traže Boga.

Izaija 40,10-11:

Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice.

Obratite pažnju na delikatnu ravnotežu između Božje snage i sile s jedne strane, i njegove izuzetne nježnosti s druge. Naš je Bog silan jer on je stvorio sve što postoji (vidi Izaija 40,26.28). Jedan od pisaca psalama kaže: "Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova" (Psalam 33,6). Znanost nas uči da je materija sazdana od energije. Bog je stvorio svemir pukom silom svoje riječi. Njegova je riječ kreativna energija.

Ilustracija koju nam daje Izaija 40,11 prikaz je pastira koji pazi na stado. Poučava nas da će Gospodin uraditi dvije stvari: hraniti nas i voditi nas. On je tvorac svih naših potreba i njihovo zadovoljavanje je preuzeo na sebe. Na sebe također preuzima i teret upravljanja našim životima.

Izaija 40,13-14: "Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti?"

Ovo su retorička pitanja jer je odgovor očigledno "nitko". A zašto nitko nikada nije savjetovao Boga? Ili zašto njemu nitko nikada nije pokazao kojim putem valja ići? Jednostavno govoreći, to je stoga što njemu to nikada nije bilo potrebno. On je sam za sebe rekao: "Ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji" (Izaija 46,9-10).

Izaija 40:15-17: "Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! Libanon je malen za lomaču, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. Svi narodi k'o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina."

Ovo nam pak čitav svijet stavlja u pravu perspektivu. Lako je gledati u pogrešne stvari i obeshrabriti se – dekadencijom ljudske rase, vlastitom sklonošću ka zlu, nesposobnošću da se kontroliramo, činjenicom da naša sve naprednija tehnologija često samo pogoršava naše probleme. Sve to lako kod ljudi dovodi do gorčine i cinizma. Ako problem nije rat, onda se radi o zločinu. Ako problem nije zločin, onda se radi o skandalu. Ako pak problem nije skandal, onda se radi o prirodnim nepogodama. Nešto uvijek nije kako treba.

Sile svijeta ne kroje ljudsku sudbinu, a ne kroje je ni ekonomski, politički ili filozofski vođe svijeta. Bog kaže da je i najmoćniji narod manji od kapi u kanti i neznatan kao zrnce prašine na vagi. On kontrolira sve!

Izaija 40,28: "Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv." Gospodin Bog nikada se ne umara, nikada mu ne nestaje ideja, nikada se ne nalazi u situaciji u kojoj ne zna što treba uraditi ili gdje otići. Savršeno i potpuno kontrolira baš sve. Nikada ne čini pogreške. Da ovo uistinu vjerujemo, mnogo naših životnih problema odmah bi bilo riješeno.

Postoje samo dvije osobe koje vas mogu povrijediti: vi i Bog. Sotona vas ne može povrijediti. Ova se činjenica jasno prikazuje u Knjizi o Jobu. Čitamo o razgovoru između Sotone i Boga (vidi Job 1), u kojemu Sotona govori kako Jobu ništa ne može jer je Bog oko Joba postavio ogradu. To vrijedi za svakoga vjernika. Sotona ga ne može dodirnuti, osim uz Božju dozvolu.

Divna poruka Biblije je da je Bogu na srcu samo ono što je najbolje za nas. On nas ne želi povrijediti. On o nama misli samo dobro. Za svakoga od nas želi samo ono najbolje. Bog se, dakle, ograničio na položaj u kojemu nas neće povrijediti zbog obećanja kojega nam je dao.

Stoga ovo sužava izbor mogućnosti. Jedina osoba koja vam može uništiti život jeste vi sami i nitko drugi. Naravno, ni drugi vas ljudi ne mogu povrijediti, osim uz božansko dopuštenje. Kada ne bi bilo tako, zar to ne bi značilo da Bog nema potpunu kontrolu nad sudbinom vlastitoga naroda? U tom bismo slučaju imali smiješnu situaciju u kojoj bi Bog na nebesima stezao šake, govoreći: "Nadam se samo da mojega slugu neće udariti automobil i da neće poginuti u zrakoplovnoj nesreći."

Samo vi sami možete dirati u vlastiti život, a Biblija nam govori da je čovjeku moguće upropastiti samoga sebe. Sami ste sebi najgori neprijatelj. Ali ako hodate u vjeri i poslušnosti, i ako je Bog ono što za sebe kaže da jest, tada vam nitko drugi ne može uništiti život, nitko drugi ne može vas natjerati da promašite savršenu volju Božju.

Izaija 42,1-4:

Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.

Ovaj je odlomak proročanstvo vezano za Isusa Krista. Isus je rekao da sud pripada njemu (vidi Ivan 5,22-23). On sudi prema istini i njegov je sud potpuno dosljedan njemu samome. Već smo rekli da on nikada nije obeshrabren ili malaksao zbog nepravednosti svijeta. Naš će Bog na zemlju donijeti svoj sud i jednakost.

Izaija 42,8: "Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima."

Gospodin nas uvijek ponovo podsjeća da on svoje slave neće dijeliti ni sa kime. Pavao je govorio to isto kada je napisao da u kraljevstvu Božjemu nema mnogo mudrih i plemenitih ljudi (vidi 1. Korinćanima 1,26-29). Naprotiv, Bog mudrost daje poniženima i prezrenima kada je to za njegovu slavu.

Židovski su vođe Petra i Ivana nazvali neukim i neobrazovanim ljudima (vidi Djela 4,13), a ipak su ti neuki i neobrazovani ribari napisali sedam novozavjetnih knjiga. Te su knjige tako dubokoga značenja da ni najveći umovi kroz stoljeća nisu bili u stanju doprijeti do samog njihovoga dna.

Izaija 43,11-14: "Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema među vama tuđinca! Vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, a ja sam Bog od vječnosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; što učinim, tko izmijeniti može?" Biblija nas uči da je Bog čovjekov spasitelj. Samo on može nekoga spasiti. Samim time, samo je on naša sigurnost. Njegova poruka je: bez mene nema sigurnosti. Naša vlada kroz program socijalnoga osiguranja nastoji građanima pružiti sigurnost. Tvrtke uposlenicima obećavaju sigurnost putem plaćanja mirovinskoga i zdravstvenoga osiguranja, povišica, unaprjeđenja i sl. Govori nam se da je čovjek u stanju ostvariti vlastitu sigurnost. U stvarnosti samo Bog može spasiti, samo Bog može izbaviti, samo Bog može otkupiti. Samo Bog čovjeku može dati istinsku sigurnost.

Jedva da smo uopće i zagrebli površinu ovih velikih zaključnih poglavlja proroka Izaije vezano za Božju narav. Kada smo u stanju sagledati viziju njegove veličanstvenosti, kako je samo lako vidjeti koliko su naši problemi i brige neznatni.

Ljudska narav i karakter

Izaija 40,6-7: "Glas nalaže: 'Viči!' Odgovorih: 'Što da vičem?' – 'Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod je trava.'" Eto kako Bog i Pismo vide čovjeka – ne kao velikog i samodostatnog tvorca vlastite sudbine, nego slabašno biće nalik na travu u polju – koja je danas tu, a sutra je već više nema. Jakov, brat Gospodinov, ovako to iskazuje: "…Ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane" (Jakovljeva 4,14). Ovo je naša početna točka ako želimo razumjeti čovjeka.

Kratkoća života pomaže nam da shvatimo koliko je važno posvetiti se pravoj stvari. Jedan od pisaca psalama kaže:

Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima. Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim. Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba… Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova: kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom, i blago njegovo neće s njime sići (Psalam 49,11-13, 17-18).

Ono što je vrijedilo u danima kada je napisan ovaj psalam, vrijedi i danas. "…Sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim…" Savezne države Maryland, Louisiana, Pennsylvania, Virginia i Carolina u SAD-u svjedočanstvo su ovih riječi! Jedan bogataš iz grada u Michiganu raspolagao je ogromnim sredstvima. Ulice, škole i knjižnice nose njegovo ime zbog značajnih filantropskih donacija koje je dao. Malo prije smrti otišao je gradskim ocima i rekao im da će im ostaviti cijelo svoje bogatstvo ako po njemu nazovu i čitav grad. Kratkoća života navodi čovjeka da se za život drži grčevito i da posegne za bilo kojim oblikom besmrtnosti koji mu padne na pamet.

Izaija 47,8-10: "A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: 'Ja, i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!' Stići će te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš! Punom će te mjerom snaći oboje, pokraj svega tvojeg vračanja i množine tvojih zaklinjanja! U zloću si se svoju uzdala, govorila si: 'Nitko me ne vidi!' Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: 'Ja i nitko drugi!'"

Zbog svoje težnje za besmrtnošću na pogrešan način, čovjek ide suprotno Božjim nakanama. Ovi se reci izvorno odnose na Babilon, ali mogu se izvrsno primijeniti na cjelokupno čovječanstvo.

U čuvenome odlomku u kojemu prorokuje dolazak Isusa Krista, Izaija piše: "Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju" (Izaija 53,6). I ponovo, na drugom mjestu, prorok kaže: "Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišće otpadosmo i opačine naše k'o vjetar nas odnose" (Izaija 64,5).

Pravilna perspektiva na Boga i čovjeka pokazuje nam da su sva zla i nedaće koje padaju na čovjeka zapravo proizvod njegove vlastite ludosti i grešnosti. Naprotiv, sve ono dobro što se čovjeku događa proizvod je Božje milosti i milosrđa. Prirodnome je čovjeku ovo problematična postavka. Snažno se protiveći, on preokreće pozicije i govori da se sva ljudska dostignuća, svi blagoslovi i napredak zapravo mogu pripisati čovjekovoj domišljatosti i veličini. Ipak, kada ga zadese nevolje i tragedije, vrlo brzo krivi Boga za sve.

Ljudi kojima je teško sve što je dobro pripisati Bogu i sve što je loše i pogrešno pripisati čovjeku, ne razumiju ni Božji ni ljudski karakter. Moramo se istom podsjetiti da se u život često upliću okolnosti koje odražavaju Božji savršeni plan, ali koje mi zbog nedostatka perspektive tumačimo kao negativne pojave. Uzmimo za primjer križ na Golgoti. Da smo vi i ja u dramatični onaj dan bili ondje s učenicima, i mi bismo, baš kao i oni, razapinjanje Krista bez sumnje protumačili kao tragediju. Da smo, također, u nedjeljno jutro bili zajedno sa ženama kod groba i zatekli ga praznoga, kao i one, i mi bismo zaključili da je došlo do još jedne strahote, tj. da je netko ukrao njegovo tijelo.

Ipak, s perspektivom dugom dvije tisuće godina, i križ i prazan grob vidimo ne kao nedaće, nego kao pobjedu. Često nas zadesi naizgled negativna okolnost, kao na primjer gubitak voljene osobe, a iz naše perspektive to ima sve oznake tragedije. Ali iz Božje perspektive to može biti ostvarivanje jednog višega i ljepšega plana.

Božja predanost čovjeku

Poglavlja proroka Izaije 40 – 66 imaju uglavnom mesijansku poruku, a obećanja sadržana u tim poglavljima odnose se prvenstveno na Mesiju i na izraelski narod. Ipak, Duh Sveti obećava: "Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena" (Psalam 33,11). Baš kao što iz ovih važnih poglavlja možemo sagledati Božju i čovjekovu narav, također možemo izvesti i neka načela i obećanja koja se odnose i na naš život.

Razmotrimo obećanje koje nam Bog daje u recima iz Izaije 58,10-12:

Dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, Jahve će te vodit' bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit' kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. I ti ćeš gradit' na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja.

Vaše će svjetlo sjati u tami. Gospodin će preuzeti odgovornost za vaše vođenje. Tijekom sušnih perioda u životu Gospodin će vam zadovoljiti dušu. Imat ćete privilegiju postati temeljem za mnoge generacije. Ali sve ovo popraćeno je i jednim uvjetom. Ako dadeš kruha gladnome i nasitiš potlačenog. Ako život posvetite takvim ciljevima, Bog će vam zauzvrat dati blagoslov koji nadilazi sve o čemu ste maštali.

To je Božja predanost čovjeku. U svojoj ljubavi on spašava kroz dovršeno djelo Isusa Krista i tada nas blagoslivlja i daje nam da napredujemo. A dok preuzimamo na sebe Kristov karakter, možemo utjecati na živote drugih ljudi. Sve ovo za vjernika ukazuje na smisao i nakanu. To je suština stvaranja učenika.

Predlažem vam da podrobnije istražite poglavlja 40 – 66 proroka Izaije. Ova važna poglavlja pročitajte triput. Prilikom prvoga čitanja zapišite sve što ste doznali o Božjoj naravi. Tijekom drugoga čitanja zabilježite sve što ste doznali o čovjekovoj naravi. A kod trećega čitanja zapišite što ste otkrili o Božjoj predanosti čovjeku. Treće će vas čitanje zapanjiti. Kada doznate više o njegovoj veličini i našoj sklonosti da griješimo, vidjet ćete koliko se on milostivo postavlja prema nama.