Zato dakle, kad imamo tako veliki oblak svjedoka oko nas, odbacimo svako breme i grijeh, koji tako lako prianja za nas i s ustrajnošću trčimo utrku koja je pred nama, gledajući na Isusa, začetnika i dovršitelja vjere, koji je s obzirom na radost koja je bila pred njim, pretrpio križ prezrevši sramotu i sjeo s desne strane Božjeg prijestolja. Jer promotrite onoga koji je podnio takvo protivljenje od grešnika protiv sebe, da se ne umorite budući obeshrabreni u svojim dušama. Još se niste oduprli do krvi boreći se protiv grijeha; i zaboravili ste opomenu, koja vam govori kao sinovima: 'Sine moj ne prezri karanje Gospodnje i ne gubi hrabrosti kad te on ukori; jer koga Gospod ljubi, onoga i odgaja, i šiba svakoga sina, koga prima'. (Heb. 12,1-6, NZ Zagrebačko izdanje)

DEFINICIJA

Ustrajnost nije puko prihvaćanje kušnji i patnji, već pobjeda u njima. Ne radi se o fatalističkoj strpljivosti, već o strpljivosti koja nadvladava. Ustrajnost se neće zaustaviti zbog obeshrabrenja iznutra niti zbog protivljenja izvana. To je postojanost koja ide sve dok ne stigne do svoga cilja. Ustrajnost nije fatalističko prihvaćanje okolnosti, već postojanost koja nastavlja do kraja.
Ustrajnost nije put ka spasenju, unatoč jednom ili dva stiha koji na prvi pogled govore da je tako. „Ali tko ustraje do konca, bit će spašen“ (Mt. 24,13). Ovdje se govori o razdoblju Velikih nevolja. Vjernici ne trebaju misliti da se njihova sigurnost krije u pokoravanju neprijatelju. Oni koji ustraju bit će spašeni za Tisućgodišnju vladavinu. „Nitko tko stavi ruku svoju na plug te se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje“ (Lk. 9,62). Ovdje je riječ o službi, a ne o spasenju. Oni koji lako odustaju nisu podobni za sluge.

PODRUČJA U KOJIMA NAM TREBA USTRAJNOST

Ustrajnost nam treba za obiteljski život i odgoj djece. Treba nam u obrazovanju.
Treba nam u lokalnoj crkvi gdje je „normalno stanje... stanje poteškoća“ (J. Alexander Clarke). Treba nam na misijskom polju, na kojem stalno vladaju međuljudski sukobi. I treba nam onda kad smo bolesni i onesposobljeni, kad je duh jak, ali je tijelo slabo: „Kršćanski život ne smije se svesti samo na početni grč koji će dalje biti popraćen kroničnom inercijom.“

ŠTO SVE TJERA LJUDE DA ODUSTANU ILI DA SE VRATE

• Nedopuštena ljubavna veza ili nesavršen brak.
• Grijeh u čovjekovom životu: „Ludost čovjeku kvari život, a srce mu se ljuti na Jahvu!“ (Izr. 19,3). Ili kako stoji u prijevodu Today’s English Version: „Neki ljudi se upropaštavaju vlastitim glupim postupcima, a zatim krive Gospodina za to.“
• Lažno ispovijedanje kakvo vidimo na četiri vrste tla u Mateju 13. Sjeme koje je palo uz put, sjeme koje je palo na kamenito tlo i sjeme koje je palo među trnje – sve su to lažna ispovijedanja. Jedino je ono sa sjemenom koje je rodilo roda bilo pravo ispovijedanje. Ljudi danas otpadaju zbog materijalizma, pohlepe, lažnih očekivanja, razočaranja u ljude, obeshrabrenja i progonstva. Cijena je previsoka.

BIBLIJSKI PRIMJERI USTRAJNOSTI

Job je pretrpio teže materijalne gubitke u jednom danu nego bilo koja osoba u Bibliji. Nije uvijek bio strpljiv, ali je ipak ustrajao.
Kad čitamo o Pavlovim nevoljama, opasnostima, progonstvima i trpljenjima radi Krista (2. Kor. 11,23-28) lako je upitati se jesmo li uopće kršćani.
Dakako, Isus je najveći primjer ustrajnosti (Heb. 12,1-4). Ni najteže kušnje koje su demoni i ljudi bacili na Njega nisu ga spriječile u odlasku na križ.

PRIMJERI TJELESNE USTRAJNOSTI

Robert Bruce je pretrpio šest vojnih poraza u svojim nastojanjima da postigne škotsku neovisnost. Dok se skrivao u špilji, vidio je pauka koji pokušava spojiti jedan kraj mreže s drugim. Šest puta nije uspio, ali sedmi put ipak jest. Ovo je puno značilo Bruceu i ohrabrilo ga je da pokuša još jednom. Ovaj put je uspio.
Pet kostarikanskih ribara je zapelo u oluji. Brodić im je bio jako oštećen. Voda je prodirala unutra pa su je morali stalno izbacivati. Radio je otkazao. Nakon par dana ponestalo im je hrane i vode. Jednom im se približio neki tanker koji im je donio vodu, a zatim je otišao. Kad su konačno izbavljeni, postavili su svjetski rekord u plutanju na pučini. Preživjeli su sto četrdeset dva dana živeći od vode, ribe i otprilike dvjesto kornjača. Prevalili su preko 5800 kilometara i prešli kroz četiri vremenske zone.
Iako je paraplegičar, Mark Wellman se popeo na El Capitan, najveći monolit na svijetu. Trebalo mu je sedam dana i četiri sata da bi se popeo na visinu od 1000 metara; 15cm po 15cm. Ponekad bi ga snažni vjetrovi otpuhnuli i po tri metra od litice. Zatim se popeo na prednju stranu stijene Half Dome (Polu-kupola), koja se isto nalazi u nacionalnom parku Yosemite. Trebalo mu je gotovo dva tjedna da se popne na visinu od oko 700 metara.

Ovi ljudi su bili poput Timexovih satova: trpjeli su udarce, ali su i dalje radili. Kršćanski život je maraton, a ne sprint na sto metara. Sjetite se riječi Winstona Churchilla: „Nikada ne popustite. Nikada ne popustite. Nikada, nikada, nikada, nikada – ni u čemu, ni u velikim ni u malim stvarima, značajnim ili sitnim – nikada ne popustite ničemu osim uvjerenjima časti i zdravog razuma.“

Coleman Cox je rekao: „Čak i djetlić duguje uspjeh tome što se služi glavom i kljuca sve dok ne dovrši ono što je započeo.“
Jedan uvaženi vođa je rekao: „Mnogi odustanu kad su nadomak uspjeha. Zaustavljaju se kad su gotovo pred golom. Odustaju u posljednjoj minuti utakmice, tek korak od pobjedničkog zgoditka.“

Kad stvari krenu naopako, a ponekad hoće,
kad ti se čini da put kojim ideš vodi samo uzbrdo,
kad te brige pritisnu,
odmori se kad moraš, ali nikad ne odustaj.
Cilj je često bliže nego
što se čini slabom i drhtavom čovjeku;
često je borac digao ruke,
a mogao je ugrabiti pobjednički pehar.
Samo nastavi. (Nepoznat autor)

Bio jedan čovjek koji nije bio uspješan u poslu. Kandidirao se za mjesto u zakonodavnom tijelu i izgubio. Zatim je doživio još jedan poslovni fijasko. Kad su ga konačno izabrali u zakonodavno tijelo, doživio je živčani slom. U narednih deset godina izgubio je izbore za govornika, ministra zemljišta, predsjednika biračkog odbora i člana Kongresa. Konačno je primljen u Kongres, ali nije prihvaćen na ponovnim izborima. Kandidirao se za američki Senat, ali je izgubio. Godinu dana kasnije izgubio je izbore za potpredsjednika. I opet nije uspio ući u Senat. Konačno je, nakon svih ovih poraza, izabran za predsjednika SAD-a. Ime mu je bilo Abraham Lincoln.

Gospodin Isus je pretrpio nepojmljivo protivljenje grešnika protiv sebe (Heb. 12,3). Pretrpio je križ i prezreo njegovu sramotu (Heb. 12,2). Dovršio je djelo koje mu je Otac povjerio (Iv. 17,4). Nije niti pomišljao na odustajanje. Izvršiti djelo koje mu je Otac povjerio Isusu je bilo poput hrane (Iv. 4,34).

Želimo li biti poput Isusa, moramo biti ustrajni. Moramo u duhu biti poput Amy Carmichael kad je napisala:

Ruka mi je na plugu, moja drhtava ruka;
Al' sve je preda mnom neorana zemlja.
Divljina i mjesto samoće,
Samotna pustoš i prostor između.
Ručice pluga mokre su od suza;
raonici hrđom nagriženi, a ipak, ipak,
tamo u polju uzda nikad ne popusti;
Bože moj! Bože moj! Ne daj da se okrenem.

Njegovim stopama (W. MacDonald)