Kada se [slijepac] približi, upita ga [Isus]...
Luka 18,40

Divan je to posao ljude dovoditi k Isusu!

Tako smo spretni u zavođenju drugih. Gotovo je jezivo kako jedni druge bodrimo ići putem grijeha i nevjere.

A kako je ovdje sve drugačije! Ovdje se ljudi, čija imena uopće ne znamo, trude da jednog slijepog prosjaka dovedu k Isusu.
Za jednog kršćanina to je najomiljeniji posao.

Grof Zinzendorf bio je prvi koji je poslao misionare u svijet da bi naviještali Isusovo ime. Njegovo srce gorjelo je, kao što se znao izraziti, "da bi Janjetu priveo duše". A kad se približavao smrti, svojim prijateljima baroknim jezikom onog vremena pun radosti rekao je: "Koje li veličanstvene karavane iz naše ekonomije koja već stoji pred Janjetovim prijestoljem!"

Sada se ne bismo trebali zadržavati nad jezičnim izričajem koji se u naše vrijeme više ne koristi i ne razumije. Radije bismo se trebali upitati: "Je li iz naše 'ekonomije' ijedan čovjek već priveden Gospodinu Isusu?"

Barem jedan jedini?!

Jako brzo znamo reći: "Ah, pa to je stvar propovjednika i svećenika!" Kakve li zablude! Prvi kršćani o kojima Biblija izvještava znali su to mnogo bolje. Doznajemo da su zbog žestokog progona morali bježati iz Jeruzalema. O njima nam Biblija kasnije ovako govori: "Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ." Bili su to nepoznati ljudi, jednostavni kršćani kojima je srce gorjelo zbog spasenja Božjeg u Isusu Kristu.

Gospodine, oprosti svojim kršćanima njihovu tromost i učini od nas svoje svjedoke! Amen.