Ljubav nije toliko pitanje osjećaja, koliko je pitanje volje. To nije nekakvo stanje fantazije u koje sam upao, već namjeran postupak na koji sam se odlučio.

„Ljubav je odluka koja proistječe iz moje volje. Mogu odlučiti da ću voljeti.
Mogu odlučiti sada, kod kuće.” (Nepoznat autor)

Ljubav se izražava davanjem. „Bog je tako ljubio svijet da je dao... ” (Iv. 3,16). „... po vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao” (Gal. 2,20). „... kao što je i Krist ljubio crkvu i sam sebe predao za nju” (Ef. 5,25). Budući da je blaženije davati nego primati, Gospodin uvijek ima pravo biti blagoslovljeniji.
To je zaštitni znak kršćana. „Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici” (Iv. 13,35).
Ona se pruža i onima koje je teško i onima koje je lako voljeti, i prema ružnima i prema lijepima.
Ona na svaku neljubaznost uzvraća dobrotom.

Bez ljubavi, sva je kršćanska služba uzaludna. Ljubav je bolja od najspektakularnijih darova Duha (1. Kor. 13,1-3). Milost je važnija od dara.
U slučaju sukoba, ljubav neće objaviti odluku sve dok ne sasluša obje strane priče (Izr. 18,13).

Ljubav nije osuđivački i kritički nastrojena. Kad bi se kršćani međusobno optuživali za neki, naizgled, duhovni propust, Harry Ironside bi navodio ove retke Adelaide Proctor:

Ne sudi: djelovanje njegovog razuma
i njegovog srca ne vidiš.
Ono što se tvojim mutnim očima čini kao mrlja
u Božjem čistom svjetlu je možda samo
ožiljak nastao od nekog istrošenog polja
u kojem bi se ti samo onesvijestio i prepustio.

Ljubav izbjegava osuđivanje samo na temelju posrednih dokaza. Ona izbjegava negativan ili kritički govor o drugim ljudima.
Ljubav može biti čvrsta. Može osuditi grijeh i kazniti neposlušnost (vidi Izr. 13,24). To je poznato kao „stroga ljubav“.
Prva Korinćanima 13 je poglavlje ljubavi. U njemu Pavao govori o ljubavi u životu Gospodina Isusa, i o tome kako mi trebamo živjeti s tom ljubavlju. Tema koja se proteže kroz poglavlje govori nam da ljubav misli na druge, a ne na sebe.
Ljubav je strpljiva. Ona nije ni nestrpljiva niti osjetljiva.
Ona je ljubazna. Uvijek traži načina da sitnim postupcima kaže „volim te“.
Ne zavidi. Nije ljubomorna na druge. Osoba koja voli ne želi biti poput nekog drugog niti posjedovati nešto tuđe. Ona se ne kiti oholim hvalisanjem.
Ljubav se ne nadima. Ona priznaje da ima samo ono što je i sama primila, i da ne može učiniti ništa bez moći koja joj je dana.
Nije nepristojna.

Ljubav ne traži svoje. To se može odnositi na to da bude po njenom, ili na traženje vlastite moći, slave, bogatstva ili statusa. Nije sebična.
Ne može se izazvati. Ona neće tek tako izgubiti prisebnost.
Ona ne pomišlja na zlo. Za razliku od Jobovih tješitelja, ona neće pripisivati patnikove nedaće grijesima u njegovom životu.

Ljubav se ne raduje bezakonju, nije joj drago kad se vrši nepravda, čak ni onda kad to netko možda zaslužuje.
Ljubav ne pamti učinjena zla (s. 5).

Raduje se istini. Kad istina odnese pobjedu, ona se raduje, bez obzira na to tko će dobiti hvalu za to.
Ona sve podnosi. To se može odnositi na nošenje tuđih, kao i svojih tereta. Ljubav podnosi kušnje, progonstva i žalost bez pomišljanja na odustajanje.

Ona sve vjeruje. Ona će gledati stvari u najboljem mogućem svjetlu sve dok se ne nađu dokazi koji bi govorili u prilog suprotnom. To ne znači da je ljubav lakovjerna ili naivna.
Ona se svemu nada. Ona s radošću iščekuje dobar ishod unatoč sadašnjim nevoljama i obeshrabrenjima.

Ona ne iznevjerava. Njezina moć i učinkovitost traju bez prekida. Ona će u konačnici pobijediti.
Ljubav se daje osobnim neprijateljima, onima koji nas mrze. Ona blagoslivlja one koji nas proklinju i moli se za one koji nas preziru i iskorištavaju. Kad je ošamare, ona okreće drugi obraz. Ona daje više nego što se od nje traži, i posuđuje bez ikakvog očekivanja da će joj se vratiti.

Ona ide dalje od prirodnog ponašanja jer voli okrutne i čini dobro onima koji ne čine dobro. Na taj način ne postajemo sinovi Svevišnjega, već tako pokazujemo da to već jesmo.
Ljubav je milosrdna, baš kao što je Bog milosrdan jer zadržava zasluženu kaznu.

Ljubav je dobra prema nezahvalnima i zlima. Ona je spora na osudu i brza da oprosti. Ona nastoji vidjeti Isusa u drugim vjernicima, čak i u neugodnima.
Naš Gospodin je ispunjen ljubavlju. On je utjelovljena ljubav. Da bismo opisali Njegovu ljubav, treba nam veći i bogatiji rječnik. Rječnik kojim se sada služimo nije dovoljan. Nemamo dovoljno pridjeva: pozitiv, komparativ i superlativ. Naš jezik je potpuno siromašan.

Pojedinačne riječi su posramljene. Možemo doći samo do određene granice, a onda moramo reći: „Još pola toga nismo izrekli.” Ova tema je previše za ljudski jezik. Stoga se počnimo baviti temom koju nije moguće zaključiti.

Njegova je ljubav vječna, jedina ljubav koja nema početka. Ona je dugotrajna i beskonačna. Naš razum se napinje ne bi li razumio ljubav koja ne prestaje i koja ne slabi.
Ona je neizmjerna. Njezina visina, dubina, duljina i širina su beskonačne. Nigdje drugdje ne nalazimo ovakvu raskoš. Pjesnici su je uspoređivali s najvećim prostranstvima tvorevine, ali riječi kao da ne mogu podnijeti težinu takve misli.

On nas voli bez uzroka i razloga. Naš Gospodin nije u nama mogao vidjeti ništa ljupko ili zaslužno zbog čega bi nas mogao zavoljeti, ali ipak nas je volio. Volio nas je zato što je takav. Mi često volimo druge iz neznanja. Volimo ih zato što zapravo ne znamo kakvi su. Što ih više upoznajemo, to smo svjesniji njihovih mana i propusta, i čine nam se sve manje vrijedni ljubavi. Međutim, Isus nas je volio iako je znao što ćemo biti i što ćemo činiti. Njegovo sveznanje nije poništilo Njegovu ljubav.

Međutim, na svijetu je toliko puno ljudi, ima ih više od šest milijardi.

•  Može li Suvereni Vladar voljeti svakoga ponaosob?
• Može li brinuti za tolike ljude?
• Može li posebna ljubav biti svugdje?

Da, jer pred Njim je svatko poseban. Nitko nije beznačajan. Njegova ljubav se pruža prema svakoj osobi na planetu.
Takva ljubav je neusporediva. Većina ljudi je doživjela ljubav predane majke, ili vjernu ljubav nesebične supruge. David je poznavao Jonatanovu ljubav. Isus je poznavao Ivanovu ljubav. Međutim, nitko nikad nije doživio nešto što se može usporediti s božanskom ljubavlju. Kao što nas jedna duhovna pjesma podsjeća: „Nitko me nikad nije volio kao Isus.“

U Rimljanima 8 Pavao pretresa cijeli svemir ne bi li pronašao nešto što bi moglo odvojiti vjernika od ove ljubavi, ali ne nalazi ništa. Ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnjost ni budućnost, ni visina, ni dubina niti bilo koje drugo stvorenje ne može odvojiti vjernika od Božje ljubavi.

Veličanstveno je shvatiti da nas Svemogući ne može voljeti više nego što nas voli sada. Njegova ljubav je nesputana i bezrezervna.
U svijetu stalnih mijena ohrabrujuće je pronaći nešto što se ne mijenja, a to je Kristova ljubav. Naš život se odvija u ciklusima, kao na emocionalnom toboganu. S našim Gospodinom nije tako. Njegova ljubav se ne umara i ne mijenja.

U pitanju je čista ljubav, lišena sebičnosti, nepravednog kompromisa i nedostojnih motiva. Ona je neukaljana i nezaprljana.
Poput Njegove milosti, Njegova ljubav je besplatna. Za to mu možemo biti vječno zahvalni jer smo prosjaci, siromasi, bankrotirani grešnici. Čak i kad bismo posjedovali sve bogatstvo ovog svijeta, i dalje ne bismo mogli platiti ni polog za tako neprocjenjivu ljubav.

To je ljubav koja je predivno nepristrana. Ona daje da sunce sja na pravedne i nepravedne. Zapovijeda kiši da pada na svakoga bez razlike. Međutim, ono najveličanstvenije u vezi te ljubavi je njena požrtvovnost. Ona ne gleda koliko će morati platiti. Ona je odvela Božjeg Sina na Golgotu, gdje se pokazala u svojoj punini.

Gospodine, i u smrt Tvoja je ljubav otišla,
u smrt sramotnu, smrt bez ičega,
da bi za nas zgazio svakog neprijatelja
i svladao snažnoga čovjeka. (H. L. Rossier)

Na križu vidimo ljubav veću od smrti, koju nisu zagušile ni navale Božjega gnjeva. Ta jedinstvena ljubav nadilazi znanje i prkosi moći izražavanja. Ona je uzvišena i bez premca, poput Mount Everesta među ljubavima. Možemo preokrenuti svijet u potrazi za boljim i većim rječnikom ne bismo li opisali Gospodinovu ljubav. Međutim, to je uzaludno. Sve dok ne dođemo u nebo i ne budemo gledali u utjelovljenu Ljubav nećemo jasnije vidjeti niti bolje razumjeti Božju ljubav koja je u Kristu Isusu, našem Gospodinu. Dođi brzo, blaženi Gospodine Isuse.

Ne možemo biti poput Krista ako ne volimo. Zapovjeđeno nam je da volimo Boga svom svojom ljubavlju, svim svojim osjećajima, svim svojim intelektualnim sposobnostima i svim svojim tjelesnim mogućnostima. Trebamo voljeti bližnjega svoga jednako snažno koliko volimo sami sebe. Muževi trebaju voljeti svoje žene, i žene trebaju voljeti svoje muževe. Obitelj u vjeri, svijet izgubljenoga čovječanstva, čak i naši neprijatelji – sve su to ljudi kojima trebamo iskazivati ljubav. Kad se predajemo u službi drugima, tada volimo. Pokazujemo ljubav kada dajemo novac onima koji su oskudici. Štoviše, Ivan testira našu ljubav na temelju toga kako postupamo sa svojim novcem. „Tko god posjeduje zemaljska dobra i vidi svoga brata u nevolji i od njega zatvori svoje srce – kako će ljubav Božja ostati u njemu?“ (1. Iv. 3,17). On inzistira na tome da istinska ljubav znači da ćemo biti voljni predati svoj život za braću (1. Iv. 3,16). Nema veće ljubavi (Iv. 15,13). To je put križa. Majčinska ljubav jedan je od najvećih odraza Božje ljubavi prema nama. Jedna majka, kršćanka, došla je avionom iz Turske kako bi donirala bubreg svome umirućem sinu. Mislila je da će umrijeti nakon toga. Kad su je liječnici upitali je li sigurna da želi dati bubreg svom sinu Kenanu, ona je odgovorila: „Spremna sam mu dati oba bubrega.“

Ljubav pokriva mnoštvo grijeha. To ne znači da su nam grijesi tako izmireni, nego da ljubav obavija tuđe mane i propuste velom dobrote.
Međutim, ljubav može biti čvrsta. Ona se ne libi prekoriti kada je to potrebno (vidi Izr. 13,24). Kad se prosljeđuje posuda s jabukama, ljubav će uzeti udarenu jabuku kako je netko drugi ne bi morao uzeti.

Što još ljubav čini?
• Ljubav čisti umivaonik i kadu poslije upotrebe.
• Ljubav stavlja novu rolu WC papira kad ga ponestane.
• Ljubav gasi svjetlo kad nikome nije potrebno.
• Ljubav vidi što treba učiniti i obavlja to čak i ako je nitko ne moli.
• Ljubav kupi otpatke s poda.
• Ljubav odnosi smeće.
• Ljubav nadomješta benzin i ulje kad posudi auto.
• Ljubav ne pušta ljude da čekaju već na vrijeme dolazi na dogovoreni sastanak.
• Ljubav vodi računa da hranu doda i drugima za stolom.
• Ljubav se ne ruga i ne iznosi grube i jetke primjedbe.
• Ljubav odnosi bučnu bebu sa sastanka kako ne bi smetala drugima.
• Ljubav radi kako bi imala novca koji može dati (Ef. 4,28).
• Ljubav govori glasno kako bi gluhi mogli čuti.

Ona oprašta i ne zamjera. George Washington Carver nije se mogao upisati na fakultet zato što je bio crnac. Kad ga je nakon mnogo godina netko upitao kako se fakultet zvao, on je odgovorio: „Nije važno.“

Kad je netko upitao Claru Barton: „Ne sjećaš li se što ti je ružno rekla ona žena?“, ona je odgovorila: „Ne samo da se ne sjećam, već se jasno sjećam da sam zaboravila.“
Ljubav ne likuje nad tuđim grijesima (1. Kor. 13,6).

Ljubav poštuje i sluša roditelje te se brine za njih u starosti. Ona neće biti dobra prema ljudima izvan obitelji, a loša prema mami i tati.
Ljubav je brižna i uljudna. Piše poruke zahvalnosti i izražava zahvalnost na druge načine. Ljubav šalje darove onima koje je većina zaboravila.

Znate li da svijet umire za malo ljubavi?
Gdje god odete, ljudi vape za malo ljubavi.
Za ljubavlju koja ispravlja nepravde,
za ljubavlju koja donosi pjesmu;
oni su tako dugo čekali da dobiju malo ljubavi.
(Nepoznat autor)

Njegovim stopama (W. MacDonald)