Možda vas ovo pitanje posebice muči jer ste svjesni da vaš dom ne odgovara ovom opisu. Ako je tako, to nipošto ne znači da ste vi i vaš dom jedini izuzetak. U skupini ste s mnoštvom drugih kršćana koji će vam u trenutku iskrenosti reći da se i oni suočavaju s istim problemom. Nemojmo se zavaravati. Nažalost, kršćanski domovi većinom ne udovoljavaju biblijskim normama i svi smo mi toga svjesni.

Možda bismo stoga morali započeti postavljanjem pitanja: Kako uopće izgleda pravi kršćanski dom? Je li to neko idilično mjesto u kojem neprestano vladaju mir i tišina, radost i smirenost? Nipošto! Prva i najvažnija činjenica o pravom kršćanskom domu je da ondje žive grešni ljudi.

Ideja da je kršćanski dom neko savršeno ili gotovo savršeno mjesto zapravo uopće nije biblijska. Roditelji u kršćanskoj obitelji doživljavaju neuspjeh – često i vrlo neugodan neuspjeh. Ponekad iznevjere jedni druge, ponekad iznevjere vlastitu djecu, a svakako iznevjere i Boga. I djeca doživljavaju neuspjehe. Dolaze kući s lošim ocjenama, u trgovini priređuju nervozne ispade i jedu grašak s noža kad pastor dođe kod njih na večeru. Muž i žena se prepiru, znaju jedno drugo iznervirati, a ponekad se suočavaju i s ozbiljnijim nesporazumima. Naravno, tu su i pozitivna postignuća. Međutim, ono što želim naglasiti je činjenica da je situacija često daleko od idealne. To je realistična slika pravog kršćanskog doma.

Možda se pitate kako se ovaj opis razlikuje od opisa doma vaših susjeda kod kojih baš nitko ne ispovijeda vjeru u Krista. Možda se pitate: "Zašto je pravi kršćanski dom opisao tim riječima?" Odgovor je jednostavan: Čitava nam Biblija daje razlog da očekujemo upravo to među spašenim, ali ipak nesavršenim ljudima. Zapravo od početka do kraja, čitavo Pismo bavi se temom kako Krist ljude spašava od njihovih grijeha. Spasenje je dovršeno, ono uključuje opravdanje, posvećenje i proslavljanje. Milošću i po vjeri Bog vjernike opravdava trenutnim činom. To znači da je Krist umro za svoj narod da bi kazna za grijehe naroda bila plaćena i da bi mu se mogla uračunati Kristova pravednost. Proglašavaju se pravednicima pred Bogom kada povjeruju u Krista. Jednom kad su opravdani, Krist ih spašava od moći grijeha doživotnim procesom posvećenja. Kroz posvećenje kršćani sve više postaju slični Isusu Kristu. Međutim, doživotni proces nikada ne staje, a krajnji cilj ne postiže se prije smrti. U smrti se kršćani proslavljaju; tek tada postaju potpuno savršeni. Međutim, tijekom ovozemaljskog života oni i dalje griješe.

Možda poželite ustrajati s pitanjem: "Ali kako se onda vaš opis razlikuje od opisa naših susjeda nekršćana?" Na ovo pitanje valja odgovoriti. U odgovoru se krije poruka ove knjige.

Pravi kršćanski dom mjesto je na kojem žive grešnici, ali to je također i mjesto na kojem članovi tog doma priznaju tu činjenicu, razumiju problem i znaju što treba učiniti po tom pitanju. Posljedica toga rast je u milosti. Razmotrimo detaljnije tri bitne razlike koje su od ogromne važnosti.

1. Kršćani priznaju svoje grijehe. Zato što znaju da Biblija kaže da nijedan kršćanin nije savršen za ovozemaljska života (usp. 1. Ivanova 1,8-10), kršćani su u stanju sagledati tu činjenicu i s vremenom naučiti predvidjeti iskušenje. Od svih ljudi barem se oni ne bi nikada trebali oslanjati na racionalizacije, isprike ili prebacivanje krivnje na druge da bi umanjili vlastite grijehe (iako to, kao grešnici, naravno ponekad čine). Ne moraju prikrivati grijehe jer svi kršćani znaju da kršćani griješe. Stoga među kršćanima može postojati određena razina otvorenosti, iskrenosti i opuštenosti u međuljudskim odnosima, posebice kod kuće. Ni na koji način ne govorim da bismo trebali biti opušteni u odnosu na grijeh, već upravo suprotno. Želim reći da kršćani ne moraju provoditi tjeskobne sate u besplodnim pokušajima da prikriju tragove za sobom. Ne moraju smišljati načine kako navesti susjede da pomisle da su zapravo besprijekoran uzorak ljudskog roda. Mogu slobodno priznati ono za što znaju da je istina: da su poželi neuspjeh u nastojanju da vrše Božju volju. Zajedno sa slobodom priznavanja istine dolazi i mogućnost pokajanja, a s pokajanjem kršćani mogu očekivati oprost i pomoć, kako od Boga, tako i od drugih kršćana. Rezultat toga je mogućnost brzog nadilaženja grešnih obrazaca življenja. Svoje vrijeme i energiju mogu ulagati u nastojanje da zamijene grešne obrasce življenja onim biblijskima. Umjesto da trate vrijeme na umanjivanje ili poricanje činjenice grijeha, kršćani se mogu usredotočiti na obračunavanje s grijehom.

Roditelji svakako mogu iz odgoja djece eliminirati velik dio nepotrebne patnje kad, umjesto da se lažno šokiraju činjenicama, očekuju da se njihova djeca mogu ponašati pogrešno kod kuće, u školi i u javnosti. Tada više nema potrebe djecu podvrgavati neuobičajenim i neprikladnim vrstama discipliniranja ili pak ispadima pretjeranog bijesa koji se ponekad rađa iz nastale neugodnosti. Kada su roditelji spremni priznati da biblijski nauk izvornoga grijeha nije istinit samo u teoriji, nego da je također na djelu i u životu male Marice i malog Ivana, tada se mogu opustiti i na pravi se (biblijski) način pozabaviti problemom. No to ne znači da će iznalaziti isprike ili ignorirati grešno vladanje vlastite djece ili da se zbog njega neće brinuti kao da se radi o nečem neizbježnom što je izvan naše moći. Ne, nipošto. Umjesto toga oni će na grijeh gledati kao na grijeh i nastaviti se obračunavati s njim na biblijski način. Sve to dovodi do druge različitosti kršćanskog doma:

2. Kršćani znaju što treba poduzeti po pitanju vlastitih grijeha. Kršćanima je Biblija standard vjere i praktičnog življenja pa stoga ne samo da znaju zašto kod kuće dolazi do problema, nego također znaju i što po tom pitanju treba poduzeti. Stoga se istinski kršćanski dom razlikuje od susjedove kuće po tome što se tu zna kako uspješno koristiti biblijske naputke i primjere te kako se oporaviti od svakog naleta zla. I to je značajna razlika. Biblija ne samo da sadrži upute kako postupiti kada netko iz obitelji padne u grijeh, već ona ide i dalje od toga te nam pokazuje što treba činiti kako do takvog neuspjeha u budućnosti ne bi ni došlo. S obzirom na to da se ova knjiga uvelike bavi razmatranjem mnoštva najčešćih problema na koje nailazimo u kršćanskim domovima, neću na ovome mjestu ulaziti u dodatne detalje.

3. Kršćani napreduju dalje od grijeha. Tamo gdje postoji duhovni život, postojat će također i duhovni rast. Nijedan kršćanin ne može ostati istovjetan jučer, danas i sutra. Temeljna pretpostavka kršćanske vjere je da će doći do rasta iz grijeha u pravednost. Tamo gdje se proučava Biblija, gdje se moli i svjedoči i gdje postoji zajedništvo svetih, tamo će Duh Božji biti na djelu da bi proizveo svoj plod. Taj plod je pravednost. Ova knjiga također se bavi i mnoštvom načina kako se u kršćanskim obiteljima Biblija može preventivno koristiti da bi se izbjegla iskušenja i problemi s kojima se obitelji susjeda moraju suočavati jednostavno zato što nemaju takav moralni standard.

Kršćanski dom je, dakle, mjesto na kojem se grešne osobe suočavaju s problemima grešnoga svijeta. Međutim, s njima se suočavaju zajedno s Bogom i njegovom pomoći jer sve to se nalazi u Kristu (usp. Kološanima 2,3). U kršćanskom domu žive grešnici, ali ondje živi i bezgrešni Spasitelj. U tomu je razlika!