Joan Appleton bila je pobornica pobačaja pri organizaciji NOW i glavna medicinska sestra u jednoj klinici za pobačaje u američkoj saveznoj državi Virginia. Pitala se zašto je pobačaj "takva psihološka trauma za ženu i zašto je ženi tako teško donijeti tu odluku, ako je pobačaj uistinu prirodna stvar. Ako je tako ispravan, zašto se tako teško odlučiti na nj?"
Appletonova je sebi govorila: "Te sam žene tako kvalitetno savjetovala; bile su tako uvjerene u ono što su odlučile. Zašto se sada ponovo vraćaju – mjesecima i godinama kasnije – psihološki uništene?"[2]
Bezbroj je žena koje su traumatizirane pobačajem i koje izjavljuju: "Pojma nisam imala da se ovo može dogoditi; nitko me nije upozorio na rizik."
UOBIČAJENE KOMPLIKACIJE
U svojemu svjedočenju pred vijećem senatora 2004. godine, dr. Elizabeth Shadigan izjavila je: "Pobačaj povećava rizik od oboljenja kao što su karcinom dojke, stanja nazvanog placenta previa, preuranjenog poroda, kao i samoubojstva rodilja… Statistički gledano, sve vrste uzroka smrti su češće kod žena koje su se podvrgle pobačaju."[3]
Najmanje četrdeset i devet studija pokazalo je statistički značajno povećanu stopu preuranjenih poroda ili novorođenčadi s preniskom tjelesnom težinom kod rodilja koje su prethodno pobacile. "Niska tjelesna težina novorođenčeta i preuranjeni porod važni su čimbenici rizika smrtnosti novorođenčadi ili kasnijih poremećaja u razvoju, kao i nižih kognitivnih sposobnosti i češćih problema u ponašanju."[4]
Pobačajem se povećavaju šanse za malformacije kod djece rođene nakon pobačaja.[5] Učestalost umiranja novorođenčadi nakon što su njihove majke pobacile je od dva do četiri puta veća od normalne.[6] Zbog toga što inducirani pobačaj povećava rizik od preuranjenog rađanja sljedećega djeteta, izgleda da je on krivac i za tisuće slučajeva cerebralne paralize u Sjevernoj Americi.[7]
Izvanmaternična trudnoća događa se kad se zametak počne razvijati izvan maternice, najčešće u jajovodu. Takve su trudnoće uzrok 12% smrti majki vezanih za komplikacije u trudnoći.[8] Američko ministarstvo zdravstva provelo je dvadesetogodišnje istraživanje statistika izvanmaternične trudnoće, koje je pak ukazalo na porast stope slučajeva izvanmaternične trudnoće od više negoli 500% otkad je pobačaj legaliziran.[9]
Istraživanja pokazuju da je rizik od izvanmaternične trudnoće dvaput veći kod žena koje su jednom pobacile, a kod onih koje pobacile dva ili više puta, taj je rizik veći čak i do četiri puta.[10] Od žena kod kojih dođe do izvanmaternične trudnoće, 40% postaje neplodno, a šanse za još jednu izvanmaterničnu trudnoću su jedan naprama tri. Važno je znati da će "kod samo 33% žena s izvanmaterničnom trudnoćom kasnije doći do rađanja živoga djeteta".[11]
Centar za kontrolu bolesti (CDC) izvještava: "Komplikacije vezane za trudnoću, kao na primjer izvanmaternična trudnoća… još uvijek pogađaju 2000 žena svakoga dana."[12]
Upala zdjelice (PID) je bolest koja rezultira groznicom i neplodnošću. Istraživači navode: "Upala zdjelice je učestala i ozbiljna komplikacija kod induciranog pobačaja, a bilježi se kod čak 30% slučajeva od cjelokupnoga broja pobačaja."[13] Proučavanje provedeno nad ženama koje su pobacile u prvom tromjesečju trudnoće pokazalo je da "kod žena koje su pogođene upalom zdjelice postoji značajno povećana stopa javljanja… spontanog pobačaja, sekundarne neplodnosti, dispareunije i kronične boli u zdjelici."[14]
Placenta previa, pojava nepovoljnog položaja posteljice, izazvana je "prethodnom traumom ili povredom maternice",[15] u što spada i pobačaj. Taj je poremećaj sedam do deset puta učestaliji kod žena koje su pobacile, negoli kod onih koje nisu.[16] "Zabilježena stopa neposrednih komplikacija tijekom pobačaja je čak 10%. Uz to, proučavanja dugoročnih komplikacija pokazuju stopu od čak 17%, a nerijetko pokazuju i statistike u rasponu od 25 do 40 posto."[17]
Žene koje su jednom pobacile udvostručuju sebi rizik obolijevanja od raka grlića maternice u usporedbi sa ženama koje nikada nisu pobacile, dok žene s dva ili više pobačaja umnožavaju taj rizik za skoro pet puta. Sličan povećani rizik obolijevanja od raka jajnika i jetara također se povezuje s jednim ili više pobačaja.[18]
Nakon podrobnoga istraživanja, dr. Joel Brind, profesor endokrinologije na sveučilištu The City University of New York, zaključuje: "Čimbenik rizika obolijevanja od raka dojke kojega je najlakše izbjeći je inducirani pobačaj."[19] Žena koja je pobacila povećava sebi rizik obolijevanja od raka dojke za najmanje 50%, a možda čak i za 300%.[20]
UČESTALE PSIHIČKE KOMPLIKACIJE
Desetci istraživanja povezuju pobačaj s nizom spolnih disfunkcija, averzijom prema spolnome odnosu, gubitkom osjećaja intimnosti, neočekivanim osjećajem krivice, vanbračnim vezama, sindromom traumatskoga stresa, fragmentacijom osobnosti, zlostavljanjem i zanemarivanjem djece te prekomjernom uporabom alkohola i opijata.[21]
Jedna studija Instituta Elliot pokazuje da je pet puta vjerojatnije da će žene nakon pobačaja uzimati ilegalne opijate.[22]
David Reardon, specijalist za stanja nakon pobačaja, piše: "Tijekom proučavanja pacijentica nakon pobačaja, istraživači su otkrili da se već nakon osam tjedana njih 44% žali na neurološke poremećaje, njih 36% doživljava poremećaje sna, 31% se kaje zbog pobačaja, a 11% pacijentica su od obiteljskoga liječnika dobile recept za neki psihotropni lijek."[23] To je posebno važno jer se na nekim ženama izraženi učinci pobačaja počinju pokazivati tek godinama kasnije.
U žensku organizaciju Women Exploited by Abortion (WEBA) učlanilo se preko trideset tisuća članica u više od dvije stotine filijala diljem SAD-a, a podružnice postoje i u Kanadi, Njemačkoj, Irskoj, Japanu, Australiji, Novom Zelandu, kao i u Africi.[24] Među drugim grupama za podršku i oporavak nakon pobačaja su i Victims of Choice, Postabortion Counseling and Education (PACE), Helping and Educating in Abortion-related Trauma (HEART), Healing Visions Network, Counseling for Abortion-related Experiences (CARE), Women of Ramah, Project Rachel, Open Arms, Abortion Trauma Services, American Victims of Abortion i Former Women of Choice. Postojanje takvih grupa svjedoči o mentalnoj i emocionalnoj traumi žena koje su prošle kroz pobačaj.
Pročitao sam novinsku kolumnu u kojoj se tvrdi da je pobačaj samo jedan od kirurških zahvata te da se ne razlikuje od ispune korijena zuba ili operacije crvuljka slijepoga crijeva. Ali ako je tako, zašto se onda ljudi ne prisjećaju godišnjice operacije crvuljka slijepoga crijeva dvadeset godina kasnije? Zašto im se ne događa da nekontrolirano briznu u plač dok tuguju zbog gubitka tog dijela tijela? I gdje su sve grupe za podršku i savjetovanje onima kojima je ispunjen korijen zuba?
(Mnogo je i muškaraca koji su također doživjeli traumu zbog uključenosti u donošenje odluke o pobačaju i zbog gubitka vlastitoga djeteta.[25] I za njih također postoje grupe za podršku.[26]
SMRT USLIJED LEGALNOG POBAČAJA
Proučavanje slučajeva smrti povezanih s trudnoćom, objavljeno u časopisu The American Journal of Obstetrics and Gynecology, pokazuje da je učestalost smrtnih slučajeva uzrokovanih pobačajem 2,95 puta veća negoli je to slučaj kod trudnoće do poroda u terminu.[27]
Američki centar za kontrolu bolesti (CDC) izvijestio je o deset smrtnih slučajeva povezanih s pobačajem u 1998. godini,[28] međutim, prema tome istome izviješću, takva statistika ima samo ograničenu vrijednost jer prijavljivanje takvih smrtnih slučajeva nije obavezno u svim američkim saveznim državama. Zapravo klinike za pobačaje ništa ne dobivaju, a mnogo zapravo gube takvim prijavljivanjem.[29] Poteškoća kod identificiranja smrti povezanih s pobačajem je u tomu što do većina tih slučajeva ne dolazi tijekom zahvata, nego kasnije. Stoga se mnoštvo sekundarnih pojava rutinski proglašava uzrokom smrti:
"Uzmimo za primjer majku koja je krvarila, dobila transfuziju, zarazila se hepatitisom i umrla nekoliko mjeseci kasnije. Koji je službeni uzrok smrti? Hepatitis. A stvarni? Pobačaj. Perforirana maternica dovodi do izljeva krvi u zdjelicu, sepse (zatrovanja krvi) i smrti. U službenom izviješću o uzroku smrti može stajati zdjelični izljev krvi i sepsa. Pobačaj se ne navodi. Pobačaj dovodi do patoloških promjena na jajovodima. Kod žene se godinama kasnije javlja izvanmaternična trudnoća i ona umire. Navedeni uzrok smrti bit će izvanmaternična trudnoća. A stvarni uzrok? Pobačaj."[30]
Studijom objavljenom u časopisu The Southern Medical Journal tvrdi se da su "žene koje su pobacile izložene značajno većem riziku umiranja negoli one koje rode dijete."[31] Tu spada i 154% veći rizik od smrti uzrokovane samoubojstvom, kao i povišena stopa rizika od umiranja zbog nesreća i umorstva.
Knjiga Women's Health After Abortion je enciklopedijsko djelo u kojemu se citira više od petsto članaka iz medicinskih časopisa, a kojima se ukazuje na štetne učinke pobačaja na ženu.[32] Svatko tko još uvijek sumnja u to da pobačaj ženi uzrokuje ozbiljnu i dugoročnu štetu trebao bi proučiti ovaj uvjerljivi skup dokaza.
ŠTO KAŽU ŽENE
U istraživanjima provedenim među ženama koje su doživjele komplikacije nakon pobačaja zabilježeno je:
- Preko 90% ispitanica kaže da prethodno nisu dobile dovoljno informacija kako bi na temelju njih donijele odluku.
- Preko 80% kažu da vrlo vjerojatno ne bi pobacile da ih na to nije tako snažno poticala okolina, uključujući i savjetnike u klinikama za pobačaje.
- Njih 83% kažu da ne bi prekinule trudnoću da su imale podršku svojega partnera, obitelji ili drugih važnih osoba u životu.[33]
Svaka žena zaslužuje bolje od pobačaja.
[1] Serrin M. Foster: "Women Deserve Better Than Abortion", Respect Life, 2003.
[2] Citirala Mary Meehan: "The Ex-Abortionists: Why They Quit", Human Life Review (proljeće-ljeto 2000.), str. 12.
[3] Elizabeth Shadigan, MD, svjedočanstvo izneseno pred vijećem senatora za znanost i tehnologiju s ciljem istraživanja fizičkih i psiholoških učinaka pobačaja na žene; citirano u izdanju "Witnesses Ask U. S. Senate for Research into Side Effects Of Abortion on Women", Culture & Cosmos, svezak 1., br. 30, 9. ožujka 2004.
[4] Brent Rooney i Byron C. Calhoun, MD: "Induced Abortion and Risk of Later Premature Births", Journal of American Physicians and Surgeons, svezak 8., br. 2, ljeto 2003.
[5] S. Linn: "The Relationship Between Induced Abortion and Outcome of Subsequent Pregnancies", American Journal of Obstetrics and Gynecology, 15. svibnja 1983., str. 136-140.
[6] John A. Richardson i Geoffrey Dixon: "Effects of Legal Termination on Subsequent Pregnancy", British Medical Journal (1976.): str. 1303-1304.
[7] B. Luke: Every Pregnant Woman Guide to Preventing Premature Birth (New York: Times Books, 1995.); E. Ring-Cassidy, Woman's Health After Abortion (Toronto: de Veber Institute, 2002.).
[8] Family Planning Perspectives, ožujak-travanj 1983., str. 85-86.
[9] U.S. Department of Health and Human Services: Morbidity and Mortality Weekly Report 42 (SS‑6) str. 73-85 (17. prosinca 1993.; travanj 1984.).
[10] Ann Aschengrau Levin: "Ectopic Pregnancy and Prior Induced Abortion", American Journal of Public Health (ožujak 1982.), str. 253.
[11] "Ectopic Pregnancy: Prognosis for Subsequent Fertility", www.physicianeducation.org. Sadržaj od 1. ožujka 2004.
[12] Centers for Disease Control, Press Release, 1. svibnja 2001. "CDC Reports Highlights Selected Racial and Ethnic Pregnancy-Related Death Rates." http://www.cdc.gov./od/oc/media/pressrel/r010511.htm.
[13] Allan Osser, MD i Kenneth Persson, MD: "Postabortal Pelvic Infection Associated with Chlamydia, Tracomatis and the influence of Humoral immunity", American Journal of Obstetrics and Gynecology (listopad 1984.), str. 669-703.
[14] Lars Heisterberg, NM et al.: "Sequelae of Induced First-Trimester Abortion", American Journal of Obstetrics and Gynecology (srpanj 1986.), str. 79.
[15] Anath, CV et al.: "The Association of Placenta Previa with History of Cesarean Delivery and Abortion: A Meta-Analysis", American Journal of Obstetrics and Gynecology (studeni 1997.), str. 1071-1078.
[16] Jeffrey M. Barrett, MD: "Induced Abortion: A Risk Factor for Placental Previa", American Journal of Obstetrics and Gynecology (prosinac 1981.), str. 769.
[17] David Reardon: Aborted Women: Silent No More (Westchester, IL: Crossway Books, 1987.), str. 106.
[18] F. Parazzini et al.: "Reproductive Factors and the Risk of Invasive and Intraepithelial Cervical Neoplasia", British Journal of Cancer, 59:805‑9 (1989.); H. L. Stewart et al.: "Epidemiology Of Cancers of the Uterine Cervix and Corpus, Breast and Ovary in Israel and New York City", Journal of the National Cancer Institute 37(i):1-96; I. Fujimoto et al.: "Epidemiologic Study of Carcinoma in Situ of the Cervix", Journal of Reproductive Medicine 30(7):535 (srpanj 1985.); C. LaVecchia et al.: "Reproductive Factors and the Risk of Hepatocellular Carcinoma in Women", International Journal of Cancer, 52:351, 1992.
[19] Dr. Joel Brind: "Comprehensive Review and Meta-Analysis of the Abortion/Breast Cancer Link"; http://members.aol‑com/DFjoseph/brind.html.
[20] Brinton LA, Hoover P, Fraumeni IF, Ir. (1983.) British Journal of Cancer, 47:757-762.
[21] Herman: Trauma and Recovery, (New York: Basic Books, 1992.), str. 34; "Abortion's Adverse Physical and Psychological Effects on Women" (popis istraživanja).
[22] Ovu i ostale studije potražite na stranici Elliot Instituta: www.afterabortion.org.
[23] David C. Reardon: "Major Psychological Sequelae of Abortion", 1997, Elliot Institute.
[24] "Tearing Down the Wall", LifeSupport, proljeće-ljeto 1991., str. 1-3.
[25] Vidi: Alcorn: ProLife Answers, str. 118-120, 285-286.
[26] Besplatno informiranje i savjetovanje dostupni su putem stranice www.lifeissues.org/men/.
[27] Gissler M, Berg C, Bouvier-Colle MH, Buekens, R: "Pregnancy-Associated Mortality After Birth, Spontaneous Abortion or Induced Abortion in Finland, 1987-2000", Am J Ob‑Gyn 2004; 190:422-427.
[28] Centers for Disease Control: Morbidity and Mortality Weekly Report, 52 (SS12); 1-32, "Abortion Surveillance – United States, 2000", str. 32.
[29] James A. Miller: "A Tale of Two Abortions", Human Life International Reports, ožujak 1991., str. 1.
[30] John Wilke: Abortion Questions and Answers (Cincinnati, OH: Hayes Publishing Co., 1988.), str. 99; Brian Clowes: Facts of Life, "Maternal Deaths Due to Abortion", Human Life International; drugo izdanje (lipanj 2001.).
[31] Wanda Franz: "Abortion Associated with Heightened Mortality Rate, Study Reveals", www.nrlc.org/news/2002/NRL09/franz.html.
[32] Elizabeth Ring-Cassidy i Ian Gentles: Women’s Health After Abortion: The Medical and Psychological Evidence, drugo izdanje (de Veber Institute, 2003.), www.deveber.org.
[33] "Key Facts About Abortion", Elliot Institute, n.d., www.afterabortion.org.
